Tajlandska ulična hrana na benzinskoj | 3 lokalna jela

Tajlandska ulična hrana za ručak na benzinskoj?

Ako na putovanju po Tajlandu želite stvarno probati tajlandsku uličnu hranu, imam jedno dosta neočekivano mjesto za vas. Benzinsku postaju. Korejcima je to uvijek čudno kad čuju da se dobar lokalni restoran nalazi unutar benzinske, jer je u Koreji benzinska uglavnom mjesto gdje natočiš gorivo i odmah produžiš dalje.

Živio sam u Tajlandu tri godine. Sa svojom tajlandskom suprugom živio sam u Rayongu i tog smo dana, vraćajući se kući, svratili na PTT benzinsku postaju. Dok smo točili gorivo, supruga je rekla da tu usput pojedemo ručak. U Tajlandu benzinska nije samo mjesto za gorivo. Veće postaje poput PTT-a funkcioniraju kao mali kompleks s trgovinom, kafićem, restoranima pa čak i masažom. Danas ću vam ispričati o tri tajlandska jela koja smo ondje jeli: riži sa svinjskom koljenicom khao kha moo, tom yum rezancima i krvavim rezancima kuaitiao nam tok.

Ovako izgleda PTT benzinska u Rayongu. Ispod crvenih suncobrana stoje klupe, a iza njih se vide 7-Eleven, kafić i zgrada s restoranima. Iskreno, više djeluje kao mali trgovački centar nego kao obična benzinska. Kad sam prvi put došao u Tajland, to mi je bilo baš fascinantno, a nakon tri godine života ondje napokon sam shvatio i zašto.

Korejsko odmorište na autocesti vs. tajlandska benzinska uz državnu cestu

Koreja i Tajland imaju potpuno drukčiju cestovnu priču.

U Koreji su se razvila odmorišta uz autoceste, a u Tajlandu su obične benzinske uz pokrajinske ceste prerasle u prave stanice za predah. Smjer razvoja je drukčiji, ali potreba je ista: na putu ti treba mjesto gdje možeš stati, pojesti nešto i popiti kavu. Meni je to djelovalo kao da je veliko odmorište na putu prema moru samo preseljeno usred obične ceste.

Restoran na benzinskoj ima baš ovakvu atmosferu

Ispred restorana na benzinskoj stajali su redovi stolova i stolica od nehrđajućeg čelika. To je stvarno tipičan prizor za tajlandske lokalne zalogajnice, a u korejskom kontekstu najbliže je metalnim stolovima ispred skromne bunsik radnje, ležernog mjesta za brzu hranu. Pola unutra, pola vani, pa nije loše zbog zraka, ali iskreno, na tajlandskom podnevu znoj ti samo curi niz leđa.

Sustav u kojem odabereš rezance, a oni ih skuhaju za tebe

Na jednoj strani restorana bilo je izloženo hrpu instant rezanaca i svježih rezanaca. Ovdje odabereš što želiš, a kuhinja onda skuha zdjelu s dodatnim sastojcima. U Koreji ti i u lancu Gimbap Cheonguk (Gimbap Cheonguk) skuhaju ramen ako ga naručiš, ali princip ipak nije isti. Korejska verzija ide do kraja, s vodom, začinima i jajetom u loncu, dok se na Tajlandu rezanci samo kratko blanširaju, stave u zdjelu, zaliju juhom i odozgo nadograde mesom, povrćem i korijanderom. Rezanci zato ostanu življi, a juha je bistrija nego kod korejskog ramena.

Ovo je tajlandska svinjska koljenica? Izgledala je nevjerojatno poznato

Ovo je tajlandska svinjska koljenica. Kad sam je prvi put vidio, stvarno sam se iznenadio. Pomislio sam: čekaj malo, nije li ovo korejski jokbal, dugo kuhano svinjsko koljeno? Sjajna smeđa koža, meso raskuhano do kosti i zeleno lisnato povrće ispod izgledali su toliko poznato da bi bez problema mogli stajati i u vitrini stare korejske tržnice.

Kad se spomene tajlandska hrana, većina prvo pomisli na tom yum kung ili pad thai, dakle na jela s jakim začinima i biljem. Ali khao kha moo nije iz te priče, nego je okusom bliži korejskom jangjorimu, sojino pirjanom mesu blagog, domaćeg okusa. To su u Tajland donijeli kineski doseljenici, pa jelo pripada istočnoazijskoj obitelji sojinih pirjanih mesa. Korijeni su mu slični kao kod korejskog jokbala, pa nije čudno što izgledom i dušom djeluju kao rođaci. Meni je to bilo kao kad neko jelo dođe izvana, ali se toliko udomaći da ga ljudi jedu kao nešto sasvim svoje, baš kao što je pizza odavno postala svakodnevica i kod nas.

Jedna zdjela khao kha moo, dovršena tajlandska riža sa svinjskom koljenicom

Ovo je gotovi khao kha moo, tajlandska riža sa svinjskom koljenicom. Naručila ga je moja supruga, ali smo ga podijelili napola. Na rižu stave obilnu porciju dugo pirjane koljenice i preko svega preliju malo tamnog umaka. Sa strane dolaze blanširani bok choy i ukiseljeno lišće gorušice.

U Koreji se jokbal obično jede na dva načina. Ili ga dobiješ narezanog pa ga umačeš u saeujeot, slanu pastu od fermentiranih kozica, ili u ssamjang, gusti začinjeni umak, ili stigne mini koljenica koju čupaš cijelu. Jede se uz rižu, ali je i dalje više prilog ili zalogaj za stol. U Tajlandu to jednostavno stave direktno na rižu i pretvore u gotovu zdjelu. Kako se umak upije u zrna, samo nastavljaš grabiti žlicom bez prestanka.

Cijena je bila 60 bahta, odnosno oko $1.90 za jednu zdjelu. U Koreji za jokbal bez problema daš puno više, čak i kad naručiš manju porciju. Naravno, količina i komad mesa nisu isti pa usporedba nije potpuno poštena, ali kao puni obrok s rižom ovo je stvarno suludo jeftino. Prvi put sam khao kha moo probao u zoni s hranom u Terminalu 21 u Asoku u Bangkoku i već sam tad bio iznenađen cijenom. U restoranu na benzinskoj u Rayongu bilo je još jeftinije. Često sam ga kupovao i na noćnoj tržnici blizu kuće, i gdje god ga jeo, cijena je uglavnom bila tu negdje.

Korejski jokbal vs. tajlandski khao kha moo, tekstura je ovako drukčija

Kad khao kha moo pogledaš izbliza, izgleda ovako. Na jasmin riži leži svinjska koljenica, s jedne strane je ukiseljeno lišće gorušice, a s druge blanširani bok choy. Na dnu tanjura ostane malo umaka od pirjanja, taman toliko da sve ostane sočno i povezano.

Kad ga kušaš, tekstura se dosta razlikuje od korejskog jokbala.

Ukiseljeno lišće gorušice ima puno veću ulogu nego što sam očekivao. Koljenica je dosta slatkasta i masnija, pa bi lako mogla postati teška, ali ovo kiselo povrće svaki put resetira nepce. U Koreji bi sličnu ulogu uz jokbal imao ukiseljeni rotkvasti prilog. Moja supruga, koja je Tajlanđanka, rekla je da bez tog ukiseljenog povrća khao kha moo jednostavno nije dovršen, i nakon par zalogaja potpuno sam shvatio zašto.

Tajlandska ulična hrana i svijet tom yum Mama rezanaca

Ovo sam naručio ja: tom yum Mama, tajlandska verzija instant rezanaca u tom yum juhi. To je onaj rezultat koji dobiješ kad izabereš paket rezanaca s police, a kuhinja ga pretvori u gotovo jelo. Mama je nacionalni brend instant rezanaca u Tajlandu, nešto kao što je Shin Ramyun poznat u Koreji.

Iskreno, prvi put nisam mogao dovršiti cijelu zdjelu

Reći ću skroz otvoreno. Većina Korejaca ovu zdjelu ne može pojesti do kraja prvi put. Ne zato što je prejako ljuta ili preslana, nego zato što takav okus jednostavno ne postoji u korejskoj kuhinji. Kiselost i biljna aroma koje rade limunska trava, galangal i listovi kaffir limete djeluju kao potpuno nova kombinacija. Korejska ljutina obično dolazi iz gochujanga, fermentirane čili paste, ili čili pahuljica, pa je poznata i zaokružena. Kod tom yuma preko ljutine dolaze jaka kiselina i miris bilja, pa na prvu stvarno ne znaš sviđa li ti se ili ne.

Ni ja ga nisam odmah zavolio. Tijekom svoja prva dva putovanja u Tajland tom yum gotovo nisam mogao ni okusiti. Tek od trećeg dolaska počeo sam ga jesti žlicu po žlicu, a jednom kad sam ušao u taj okus, počeo sam ga stalno tražiti. Dok sam živio u Rayongu, jeo sam ga barem jednom ili dvaput tjedno. Čak i sada, nakon povratka u Koreju, stalno naručujem Mama tom yum rezance preko interneta, ali iskreno, to nije isti okus. Lokalna verzija sa svježim biljem i uvozna instant varijanta sa suhim začinima jednostavno ne mogu biti ista. Cijena je bila 50 bahta, odnosno oko $1.60 za zdjelu.

Kuaitiao nam tok, duboki okus tajlandskih krvavih rezanaca

Ovo je naručila moja supruga, kuaitiao nam tok, tajlandska juha s rižinim rezancima, svinjetinom i zgrušanom krvi. Tamna juha izgleda baš moćno, zar ne? Krv joj daje gustu teksturu i duboku smeđu boju. Nam tok na tajlandskom znači vodopad, i kad vidiš boju juhe, ime odjednom ima savršenog smisla.

Supruga kaže da je to jela još od djetinjstva. Tajlanđanima je kuaitiao nam tok nešto poput korejskog seolleongtanga, mliječne goveđe juhe od kostiju, ili kalguksua, juhe s ručno rezanim rezancima. Ne jede se samo u posebnim prilikama, nego kao sasvim običan, svakodnevni ručak koji se s nogu srkne bez puno razmišljanja.

Potpuno drukčiji smjer okusa od korejske juhe s krvlju

Kad zagrabiš prvu žlicu juhe, na trenutak djeluje kao da podsjeća na korejsku juhu s krvlju, ali samo na trenutak. Korejska verzija ide prema toplom, punom okusu doenjanga, fermentirane sojine paste, ili gochujanga, dok tajlandski nam tok ide u sasvim drugom smjeru: soja umak, ocat, čili i malo slatkoće. Na vrhu pluta mljeveni čili i nasjeckani mladi luk, a kad zahvatiš komad dugo kuhanog svinjskog mesa, ono se raspada po vlaknima gotovo samo od sebe.

Ovo obavezno stavite na popis jela koja želite probati u Tajlandu. Za Korejce je stopa uspjeha puno veća nego s tom yum Mamom. Kod tom yuma prva prepreka je snažan biljni miris, dok je kuaitiao nam tok lakše prihvatiti jer ima poznatiju, sojinu dubinu. Kad se rezanci natope tom tamnom juhom, osjećaj zadovoljstva podsjeti me na dobru zdjelu juhe s mesom kakvu poželiš bez puno filozofije. Cijena je također bila 50 bahta, odnosno oko $1.60.

Ravnoteža koju stvaraju bosiljak i klice graha

Kad ga pogledaš izbliza, izgleda ovako. Listovi tajlandskog bosiljka leže sirovi na vrhu juhe, pa ih kratko uroniš i pojedeš zajedno s mesom. Tada se biljna aroma digne nježno, bez da preuzme cijelu zdjelu. Rezanci su rižini pa imaju glatku, gotovo prozirnu teksturu, a klice graha ubacuju hrskave zalogaje između. Da je unutra samo gusta juha i rezanci, sve bi bilo teže, ali bosiljak i klice drže ravnotežu kako treba.

Komad mesa podignut štapićima

Ovo je jedan komad mesa podignut štapićima. Vidi se kako su se vlakna potpuno otvorila. Samo po boji se osjeti da se dugo kuhalo, a iako još drži oblik kad ga primiš štapićima, u ustima se raspadne bez ikakvog napora. Iskreno me iznenadilo da se na benzinskoj može dobiti nešto ovako dobro.

Tri zdjele za oko $5.10, nemojte samo proći kraj tajlandske benzinske

Kad ljudima u Koreji kažem da sam jeo na benzinskoj, svi se prvo nasmiju. Ali khao kha moo za 60 bahta, kuaitiao za 50 bahta i tom yum Mama za 50 bahta znače da smo za tri pune zdjele dali 160 bahta, odnosno oko $5.10. U Koreji za taj novac jedva uhvatiš jedan gotovi obrok iz trgovine.

Ako baš moram izdvojiti minus, onda je to vrućina. Jesti vrele rezance na poluotvorenom sjedištu znači da se doslovno topiš od znoja, a i toaleti su zajednički za cijelu benzinsku pa nisu bili nešto posebno čisti. Ali nakon tri godine života u Tajlandu jednu sam stvar definitivno naučio. Hrana koju lokalci stvarno jedu u ovakvim restoranima na benzinskima, na noćnim tržnicama i u uličnim kolicima puno je ukusnija i ostaje dulje u sjećanju nego obrok u nekom skupom restoranu.

Ako planirate put u Tajland, zapamtite ovo. Nemojte samo projuriti pokraj benzinskih postaja. Kad se vozite iz Bangkoka prema Pattayi ili Rayongu, na PTT postajama uz državnu cestu gotovo uvijek postoji restoran koji prodaje khao kha moo ili kuaitiao. Kao što Koreja ima svoja odmorišta na autocesti, tako i tajlandske PTT postaje postaju dio samog putovanja. Ne morate se brinuti hoće li vam khao kha moo odgovarati, jer ima iste duboke korijene kao korejski jokbal i zato većini Korejaca legne bez problema. A ako vam je tom yum na prvu težak, nemojte odustati. Meni su se nepce i glava otvorili tek iz trećeg pokušaja.

Ova je objava izvorno objavljena na https://hi-jsb.blog.