Plodovi mora na žaru uz obalu Koreje | Sami pečete

Neplaniran izlet koji je ostavio najjači dojam

Zapravo nikakav plan nije postojao. Dosadio nam je svakodnevni tempo, pa smo se nas četvero — mama, brat, žena i ja — ukrcali u auto i odvezli do Gunsana, lučkog grada otprilike 2,5 sata južno od Seula. Prvotno smo htjeli u kafić na otočju Gogunsan, ali odmah do njega bio je restoran s morskim plodovima pa smo ušli. Na kraju je tog dana upravo taj restoran ostavio jači dojam od bilo kojeg kafića.

Ovaj članak nije preporuka konkretnog restorana. Želim vam pokazati kako se u Koreji jedu plodovi mora na žaru uz obalu. Bilo da je to Busan, Incheon, Gangneung ili Jeju — čim dođete blizu mora, ovakvih restorana sa školjkama na žaru ima na svakom koraku. U Koreji postoji kultura u kojoj se živi morski plodovi stave na ploču ispred gosta, a gost ih sam peče — to je korejski roštilj od morskih plodova.

Set školjki na žaru — sve što je stiglo na jednoj ploči

Naručili smo set školjki na žaru i stiglo je ovako. Jegulje (abalone), kapice (jakobove kapice), dagnje, škampi, pa čak i čadolbagi (tanko rezano mramorno juneće meso) — a oko toga brdo klica soje, enoki gljiva, vlasca, tofua, pa čak i sir. U korejskim restoranima s plodovima mora na žaru uz obalu često ne dolaze samo morski plodovi nego i junetina kao dio seta. Jeli smo nas četvero, račun je bio oko 100.000 wona, dakle otprilike 25.000 wona po osobi — u dolarima nekih $18–20. Za turističko mjesto, porcija je bila zaista izdašna. Dapače, pitali smo se hoćemo li uopće moći sve pojesti.

Jegulja na žaru — cijela u ljušturi, na korejski način

Jegulja (abalone) se stavlja na ploču cijela, u ljušturi — to je korejski način. I u inozemstvu je abalone poznat kao luksuzni sastojak, ali iskustvo da živu jegulju ispečete upravo tu, na licu mjesta, izvan korejske obale teško je pronaći. Kad je pečete u ljušturi, iznutra počne šuštati sok, meso se polako prokuha, a kad ga uzmete i pojedete — žilavo je, ali istovremeno nježno, i miris mora vam se doslovno rasprostre po ustima.

Jeo sam jegulje i u Busanu i na Jejuu, ali iskreno — samu razliku u okusu ovisno o podrijetlu teško je primijetiti. Prije bih rekao da upravo ta situacija — sjedite ispred mora, upravo ste skinuli s roštilja i odmah jedete — čini okus drugačijim.

Jakobova kapica — sasvim drugačija tekstura od jegulje

Kapica je neizostavna stavka u korejskom žaru od školjki. Kad je stavite na ploču, ljuštura se otvori, iznutra počne ključati sok, a ključan je okrugli mišić — aduktor — u sredini. Kad se ispeče, ima sladunjav i oraščast okus. Dok je jegulja žilavije teksture, mišić kapice je mekan i gotovo se topi na jeziku.

Izbliza se vidi da su tu i krupni škampi, a posebno su narezani debeli komadi mišića kidžoge (velika pinna školjka). Okrugle stvari pokraj — to su morske kuglice od sjeckanih morskih plodova. I iskreno, tog dana me najviše iznenadila upravo ta stavka, a ne jegulja ni kapica. Izvana hrskava korica, a iznutra pukne meso od morskih plodova i šikne sok. Na jelovniku su bile potpuno neprimjetne, ali kad sam probao — to je bilo najbolje od svega.

Jedna ploča — morski plodovi, meso i povrće, sve odjednom

Kad pogledate cjelinu, izgleda ovako. Kapice, škampi, dagnje i čadolbagi leže na jednoj ploči, a okolo su raspoređene klice soje i enoki gljive. Većina korejskih restorana s griljanjem školjki uz more funkcionira upravo na ovaj način.

Kapice smo jeli na dva načina. Pečene u ljušturi i odvojeni mišić pečen izravno na ploči. U ljušturi sok ostaje unutra pa je meso sočno i nježno. Kad se mišić peče odvojeno, površina dobije laganu zlatnu koricu i tekstura postaje oraščasta i žvakljiva. Ista kapica, a osjećaj potpuno drugačijeg jela ovisno o načinu pripreme — to mi je bilo baš zanimljivo. Čak i ljudi koji ne vole miris mora, pečenu varijantu na ploči su jeli bez problema.

Sir na mišiću školjke — ozbiljno?

Ovo je stiglo na zasebnom tanjuru — debelo narezani mišić kidžoge s hrpom mozzarelle odozgo. Okrugle stvari pokraj su opet morske kuglice, i one se isto stavljaju na ploču i peku. U Koreji je dodavanje sira na školjke na žaru prilično uobičajena praksa. Mišić sa sirom odozgo stavite na ploču, sir se topi i miješa sa slankastitim okusom morskih plodova — tko to prvi put čuje, pomislit će da je čudno. Ali dovoljno je probati jednom i odmah shvatite.

Čadolbagi i samhap — temelj korejskog žara od školjki

Čadolbagi je također bio dio seta. To su tanko narezani komadi donjeg dijela junećih prsa — karakteristični su po tome što se između crvenog mesa slojevi bijele masti redaju jedan za drugim. Kad ga stavite na ploču, mast se prva otopi, aromatično ulje se razlije i meso je gotovo za nekoliko sekundi. U Koreji je čadolbagi uz školjke na žaru gotovo standard. Kad morske plodove, meso i povrće umotate zajedno u jedan zalogaj, to se zove samhap. Ovdje je bilo juneće meso hanwoo (korejska pasmina), pa je umami okus masti bio znatno puniji nego kod obične junetine.

Povrće i prilozi — ovoliko dolazi u setu kao standard

Nisu samo morski plodovi i meso — povrće je također stiglo u ogromnoj hrpi. Klice soje nagomilane kao brdašce, pokraj kimchi i razni sitni prilozi.

Izbliza se vidi da pokraj klica soje leži rižin papir namočen u vodi, enoki gljive i tofu. Pečeni čadolbagi, mišić kapice i klice umotate u rižin papir — podsjeća na vijetnamske spring rollove, pa bi i strancima to bilo potpuno prihvatljivo bez ikakve nelagode.

Enoki gljive, tofu i vlasac — pun tanjur. I to nismo posebno naručivali, sve je uključeno u osnovni set. Korejski restorani sa školjkama na žaru uz more obično ne štede na prilozima.

Prilozi u korejskim restoranima — svi su besplatni

Ovdje ću se nakratko zaustaviti i ispričati o prilozima. U korejskim restoranima, kad naručite glavno jelo, prilozi automatski dolaze — i svi su potpuno besplatni. To nije napojnica ni nekakav bonus, nego jednostavno tako funkcionira korejska prehrambena kultura. Strancima je to obično prilično iznenađujuće.

Čangadži. Rotkvica ili češnjak marinirani u soja sosu — okus je sladunjav i lagano slan. Odlično za osvježiti nepce između zalogaja mesa.

Kimchi. Ovo valjda ne treba objašnjavati. U bilo kojem korejskom restoranu — uvijek tu, nikad ne nedostaje. Apsolutna klasika.

Kkakdugi. Rotkvica narezana na kockice i promiješana s čili pahuljicama. Hrskavija je od kimchija, pa kad jedete masno meso ili morske plodove uz nju, daje osvježavajući kontrast.

Mjŏnginamul. Listovi divljeg češnjaka marinirani u soja sosu. Na list stavite komad pečenog mesa ili mišić kapice, umotate i pojedete — biljni miris prekrasno uravnotežuje masnoću. Služi kao list za umotavanje — korejski ekvivalent zelene salate uz roštilj.

Počinje ozbiljno pečenje

Čadolbagi se stavlja ovako — izravno na klice soje i vlasac i peče se zajedno, gotovo poput woka. Najprije rasporedite povrće, pa meso odozgo — vlaga iz povrća se diže i meso se ne prži previše, nego ostaje sočno. Kad je gotovo, meso i povrće su izmiješani i jednim potezom štapića uhvatite oboje — to je daleko bolje nego kad se jede odvojeno.

Kad počnete sve stavljati na ploču, otvara se ovakav prizor. Jegulja se od topline počne micati u ljušturi, pokraj nje mišić kapice poprima zlatnu boju, a škampi se iz plavkaste boje postupno pretvaraju u jarko crvenu. Konobar je na početku namjestio vatru i objasnio redoslijed. Prvo jegulje i kapice, kad se malo propeku — čadolbagi, i na kraju sve prekrijete klicama soje i vlascem. Škampe stavljate usput na prazna mjesta.

Sam proces pečenja — upravo to je čar korejskih morskih plodova

Kad se pečenje zahuktalo, na ploči je pravi kaos. Iz čadolbagija pršti mast, klice soje šište od vlage, škampi su već jarko crveni. Dim, zvukovi, mirisi — smatram da je upravo taj proces najveća čar korejskih restorana s plodovima mora na žaru uz obalu. Ne dobijete gotovo jelo na tanjuru — sami pečete, gledate kako se hrana kuha, lovite pravi trenutak i štapićima je vadite. Cijeli taj proces je obrok sam po sebi.

Jegulja na ploči, kad primi toplinu, počne se izvijati unutar ljušture. Živa je i peče se izravno — tko to vidi prvi put, može se malo iznenaditi. Dok se peče, po rubu ljušture počne ključati sok — ako i taj sok pojedete zajedno s mesom, okus mora vam doslovno ulazi u usta.

Kapica u ljušturi — ovako se iznutra nakupi sok. Posve drugačiji okus od onog kad se mišić peče odvojeno na ploči. U ljušturi je sok živ pa je meso sočnije i nježnije. Zvuk prštanja, miris dima koji se diže — jedete očima, ušima, nosom istovremeno, i okus se čini dvostruko jači.

Iskreno, iz perspektive nekoga tko je jeo na više mjesta

Jedno moram iskreno reći — jeo sam plodove mora na žaru na raznim korejskim obalama i ne mogu tvrditi da je ovdje bilo uvjerljivo najbolje. Na tržnici Jagalchi u Busanu izbor je daleko raznovrsniji, na Jejuu se sjećam da su jegulje bile veće. Čak i u gradovima u unutrašnjosti za sličnu cijenu nađete mini degustacijski meni sa sashimijem. Međutim, uzevši u obzir da je ovo turističko mjesto, kvaliteta je bila sasvim u redu, a količina iznad očekivanja. A ponajviše — prava vrijednost ovog restorana nije bila u samoj hrani, nego u tome što jedete doslovno ispred mora.

Nije bilo samo do hrane — prozor s pogledom na more

Ali ovaj restoran mi se svidio ne samo zbog hrane. Kad sjednete do prozora, kroz staklenu stijenu vidite ravno more. Bila je jesen, ali toplije nego smo očekivali, pa smo umjesto vanjske terase izabrali mjesto uz prozor unutra. Terasa s palmama i suncobranima postoji — po lijepom vremenu bi se moglo jesti i vani bez problema.

Na svakom stolu stoji vlastita ploča, a razmak između stolova je prilično velik, pa uopće ne obraćate pažnju na susjede i jedete u miru. Kod pečenja morskih plodova ima dima, pa ovoliki razmak i ima smisla.

Jesti morske plodove na žaru uz pogled na more — korejska obala

Kad izađete van, čeka vas ovakav pogled. Ravno ispred vas luka, a iza nje otoci. Korejskih restorana s plodovima mora na žaru gdje jedete gledajući u more ima jako puno, a to da ista hrana uz more drugačije chutná — to vrijedi vjerojatno u svakoj zemlji na svijetu.

Ispred restorana stoje palme, na terasi s umjetnom travom suncobrani i stolice. Restoran morskih plodova, ali izvana izgleda gotovo kao resort. Korejski restorani uz obalu u posljednje vrijeme jako ulažu u izgled. Prije su gotovo svi izgledali kao trošne ribarnice — sada je to potpuno drugi svijet.

Fasada zgrade. Kad izađete na terasu, ravno ispred vas je more, a postavljene su šarene stolice — dosta ljudi je tu sjedilo prije i poslije jela, jednostavno gledajući vodu.

More između palmi je otprilike ovoliko blizu. Po lijepom vremenu biste radije jeli vani nego unutra. Slikao sam mobitelom pa kvaliteta nije idealna, ali atmosferu mjesta barem donekle prenosi.

Plodovi mora na žaru uz korejsko more — ne morate putovati daleko

Jesti morske plodove na korejskoj obali nije samo stvar utaživanja gladi. Pred vašim očima živa jegulja se izvrće, mišić kapice poprima zlatnu boju, mast čadolbagija pršti i curi po klicama soje — cijeli taj proces dio je obroka. Prije nego uopće uzmete štapiće, svih pet osjetila je već puno — upravo to je, po mom mišljenju, prava čar korejskih restorana s plodovima mora na žaru uz obalu.

Ponavljam — ovo nije preporuka konkretnog restorana. Na bilo kojoj korejskoj obali ovakve restorane sa školjkama na žaru možete naći bez problema. Haeundae u Busanu, Yeongjongdo u Incheonu, Gangneung, Pohang, Tongyeong, Yeosu, Jeju — gdje je more, tu su i školjke na žaru. Ako tijekom putovanja Korejom prođete blizu obale, svratite barem u jedan restoran s natpisom „조개구이" (školjke na žaru). Nećete požaliti.

Informacije o restoranu iz ovog članka

Ovaj članak je izvorno objavljen na https://hi-jsb.blog.