Svijetla mega pekara-kafana s terasom i stotinama peciva

...

Jutro za Seollal (korejska Lunarna Nova godina), prije nego što odemo u posjetu i s tatine i s mamine strane, ostalo nam je malo vremena pa sam razmišljala gdje da svratimo. Uzela sam mobitel i krenula da “googlam” kafiće u Cheongjuu. Vrtim, gledam, upoređujem… i odjednom mi upadne u oči Ean Terrace Cafe. Na fotkama izgleda baš veliko i fino uređeno. A pošto je praznik, mislila sam da će većina mjesta biti zatvorena — ali za ovo sam vidjela da radi, pa smo rekli: hajde odmah. Iskreno, očekivala sam da će za praznik biti ljudi k’o mrava, ali kad smo stigli… bilo je iznenađujuće mirno. Valjda su svi tad kući, rade seollal pozdravi i ceremonije, znaš već. Tako da sam se mogla lagano prošetati, razgledati i baš u miru doživjeti prostor. E sad, da li je ovo stvarno “onaj” veliki, popularni kafić u Cheongjuu o kojem svi pričaju? Evo, sad ti iskreno pišem kako je bilo.

Eksterijer Ean Square i parking

Čim smo došli, skontala sam da je veće nego što sam zamišljala. Ja sam u glavi imala “ma neki veći lokalni kafić”, a ono — cijela zgrada s ogromnim natpisom “EANSQUARE” je zapravo Ean Square. Na ulazu visi transparent tipa “WELCOME… dobrodošli u Ean Square”, i odmah se vidi ulaz u parking koji ide unutra u zgradu. Već po samom parkingu ti je jasno da ovo nije samo kafić. Kasnije sam saznala da tu nije samo cafe, nego i sala za vjenčanja, restoran i još stvari — znači kao neki mini kompleks, kulturno-komercijalni prostor. Zato je parking ogroman, i ima spratove (2. i 3. nivo parkinga), pa čak i na praznik nismo imali nikakav stres oko mjesta. To mi je odmah podiglo utisak, jer mrzim kad nađem super mjesto, a onda se iznerviram na parkingu.

Ulaz u Ean Terrace Cafe i tok kretanja kroz pekaru

Na 4. spratu, čim uđeš, prvo što ti upadne u oči je — pekara. Odmah vitrine s pecivima, a iznad plafon s okruglim lampama koje vise i daju onaj mekan, elegantan sjaj. I ono najjače: ogromni stakleni zidovi pa prirodno svjetlo bukvalno “puca” unutra, sve je svijetlo i prozračno. Raspored je zanimljiv: u većini kafića uđeš i odmah ti je kasa ili bar, a peciva negdje sa strane. Ovdje ne — ovdje te bukvalno natjeraju da prvo prođeš kroz pekaru, sve da vidiš, pa tek onda dođeš do mjesta za narudžbu/plaćanje. Iskreno? Meni je to top. Kreneš kao “ma samo kafu ću”, a onda dok ideš prema kasi, oči ti stalno bježe na peciva i… gotovo. Na desnoj strani se čak vidi i neki foto-kutak vezan za vjenčanja, i sve zajedno izgleda čisto, moderno, sređeno, bez onog “natrpano i kič” osjećaja.

Close-up vitrine s pekarskim proizvodima

Kad priđeš bliže vitrini, vidiš da je u toj zakrivljenoj staklenoj vitrini sve napunjeno do maksimuma. I pazi sad — to što vidiš ovdje nije ni pola. S druge strane te iste linije vitrina ima još hrpa peciva. Ako si osoba koja voli pekaru i miris svježe pečenog tijesta, ovdje ćeš bukvalno biti presretan. Toliko je raznoliko i sve djeluje svježe da sam imala moment “hoću sve uzeti i nositi kući”.

Signature peciva: šta sve dominira u ponudi

Kroasani i egg tart (tart s kremom)

Kroasani su bili baš tek iz peći i ostavljeni na rešetki da se hlade. Vidiš one slojeve tijesta, onaj “listić” efekt, i onaj sjaj svježeg peciva. Izgledalo je brutalno ukusno, ono baš “ne diraj, vruće je, ali ja bih sad odmah”.

Pored kroasana stoje egg tartovi. Gore se vidi ona karamelizirana površina, onaj zapečeni sjaj, i baš se vidi da su svježe rađeni. Znaš kad pecivo izgleda kao da je upravo iz peći izašlo — e to.

Ovo je pain au chocolat, znači kroasan s čokoladom unutra. Slojevi su tako gusto posloženi da izgleda “teško”, a boja je tamnija, pa sam odmah pomislila da će biti baš jakog okusa, onako pun čokolade.

Ovaj kroasan mi je bio zanimljiv jer se unutra vidi zeleno punjenje, uvijeno u spiralu. Nemam pojma tačno šta je bilo (matcha? pistacija? nešto treće?), ali izgleda svježe, sjajno, i baš mami da ga uzmeš.

“Corn mayo” pecivo, scones i neobični komadi

Ovo je ono slano pecivo na koje odmah ogladniš. Na rubu se vidi slanina, gore sir i kukuruz, i još posuto peršunom. Sam vizual ti kaže “ovo će biti slano, sočno i baš dobro uz kafu ili neki napitak”.

Scone sa borovnicama i kukuruzom — da, kukuruzom. Gore ima šećer u prahu, a borovnice su velike, pune, baš se vide. Izgledalo je kao neka fora kombinacija slatko + malo “grainy” teksture.

Ovo mi je bilo najčudnije na prvi pogled: crno tijesto, gore rukola i cherry paradajz. Taj crni dough daje baš neobičan izgled, onako malo “gastro” vibe, kao da si u nekom modernom bakery baru.

Serija “salt bread” (sogumbbang) — sve varijante

Ovo je korejski “sogumbbang”, znači salt bread — pecivo s maslacem i solju koje je zadnjih godina baš popularno. Ovdje je posuto crnim sezamom, a gore se vide bijeli kristali soli. I slojevi se vide lijepo, plus crno tijesto daje poseban šmek vizualno.

Na drvenoj tacni je bila gomila plain varijante. Površina sjaji, a so gore bukvalno blista pod svjetlom. Sve izgleda kao da je tek ispečeno, ono svježe i mekano.

Vidi se natpis “Plain soft bread”, a peciva u toj drvenoj kutiji su sva onako punačka i lijepa, kao da su “napuhana” taman koliko treba. Baš onaj tip peciva koji pritisneš prstom i vrati se nazad.

Moka salt bread i čoko salt bread

Ovo je “moka salt bread”. Tijesto je nekako ljubičkasto, gore so, a jedno je prerezano pa se vidi žuta unutrašnjost. Boja mi je bila baš posebna, zato mi je i zapelo za oko.

Ovo izgleda kao čoko verzija — smeđe tijesto, a malo žute unutrašnjosti proviruje. Slojevi su jasni, površina sjajna, i stvarno izgleda kao da će biti bogat okus.

Iskreno, peciva je bilo još puno više od ovoga. Kroasani, tartovi, razne vrste hljeba, sendviči, kolači… bukvalno ogromna ponuda. Ali da sve slikam i pišem jedno po jedno, post bi otišao u beskonačnost, pa ću se ovdje zaustaviti. Ako te zanima još, dole u sekciji s info o kafiću možeš vidjeti više detalja i još vrsta koje nisam ubacila.

Sjedenje uz prozor

Uz velike staklene prozore su stolovi poredani u liniji, i stolice su drvene, ali s jastučićima, pa nije ono “tvrdo i neugodno”. Iz tog dijela se vidi i terasa vani. Prirodno svjetlo ulazi toliko dobro da mislim da je ovo idealno mjesto za dnevni “coffee time”. Hodnik koji ide iz pekarskog dijela prema unutra je širok, plafon visok, i nema onog osjećaja da te prostor guši. Razmak između stolova je isto fin, pa možeš sjediti bez da slušaš tuđi razgovor na 20 cm.

Glavni dio sa sjedenjem i interijer

Kad prođeš pekaru i uđeš dublje, otvori ti se ogroman glavni prostor sa sjedenjem. Plafon je visok, staklene površine su ogromne, i prirodno svjetlo pravi baš moćan osjećaj otvorenosti. Bijeli stolovi i stolice su raspoređeni “lagano”, nije natrpano, a ima i velikih stolova, tako da mi izgleda super i za grupu ljudi. Ima dio gdje s plafona vise biljke, i po cijelom prostoru su saksije, pa u jednom momentu imaš vibe kao da si u nekoj modernoj staklenoj bašti, a ne u klasičnom kafiću. Pošto je bio praznik i nije bilo puno ljudi, djelovalo je još veće. Ali iskreno, mislim da radnim danima ovdje zna biti baš gužva.

Vanjska terasa

Ako nastaviš hodati prema unutra, dođeš do vanjske terase. Zgrada je napravljena tako da je sredina “otvorena”, pa vidiš nebo i baš je osjećaj prostran. Iznad je stakleni krov, kroz koji sunce pada direktno, pa je svijetlo i vani. Bijeli stolovi i stolice su raspoređeni široko, a ima i sofa sjedenja, tako da možeš baš “ležerno” uživati. Jedina realna mana: sad je zima i hladno je, pa nije baš za sjedenje vani dugo. Ali čim otopli, ja bih se iskreno vratila samo da sjedim ovdje na terasi. Iako je vani, krov te štiti, pa možeš dobiti sunce, a opet se sakriti od vjetra.

Ukupni utisak: da li vrijedi posjete?

Ean Terrace Cafe u Cheongjuu — svratila sam na jutro za Seollal i ispalo je puno bolje nego što sam očekivala. Prostor je ogroman, a ponuda pekare je toliko raznovrsna da je to bukvalno raj za ljude koji vole peciva. Posebno mi je zapelo za oko koliko imaju varijanti “salt bread” (plain, moka, čoko…), znači izbor je baš širok. Sjedenje je komforno, razmaci su veliki, a svjetlo kroz staklene zidove pravi super atmosferu za dnevni izlazak. Ima i terasa, pa kad bude toplije, stvarno bih voljela opet doći i sjesti vani. Na praznik je bilo mirno i mogla sam sve razgledati bez žurbe, ali mislim da radnim danima može biti poprilično puno ljudi. Ako tražiš veliki bakery cafe s terasom u Cheongjuu, po meni — vrijedi da ga staviš na listu.

Ovaj post je prvobitno objavljen na https://hi-jsb.blog.