Skriveni kafić u vrtu — Pa Dee in the Wild, Tajland

Tajland je i zemlja nevjerojatnih kafića

Kad putuješ po Tajlandu, kafići ti stalno zaustavljaju korak. I to ne samo u Bangkoku ili Chiang Maiju — čak i u malim gradovima skriven je poneki kafić u vrtu od kojeg zastaneš. Hrvatska ima svoju kulturu kave, ali Tajland joj ne zaostaje. Dapače, kad je riječ o vanjskim prostorima uronjenim u tropsku klimu, Tajland je korak ispred. Dok sam živio u Rayongu (obalni gradić oko 3 sata jugoistočno od Bangkoka), svaki vikend sam obilazio kafiće, a od svih koje sam posjetio, Pa Dee in the Wild (ปาฎี) je onaj o kojem sam jednostavno morao pisati.

Najprije ću vam pokazati ovo piće — čaša zatrpana bobičastim voćem, niz koju se cijedi ljubičasti sirup. O okusu kasnije. Prvo da vam ispričam kakav je uopće ovaj tropski kafić u vrtu.

Od ulaza ne znaš jesi li u vrtu ili u kafiću

Čim uđeš, ne znaš jesi li u kafiću ili u nečijem privatnom vrtu. Sa strane šljunčane staze gusti grmovi, na bijelim stolovima čipkasti stolnjaci, a među krošnjama lampice trepere čak i usred bijela dana. Ljudi su svuda, ali nije bučno. Kao da drveće guta zvuk — ili svi sami stišavaju glas. Pod suncobranima netko razgovara, kroz vrt prolazi par, pokraj klupe netko pozira za fotku. Svatko u svom ritmu. Zamislite skrivena dvorišta kafića u Zagrebu, ali u tropskom izdanju — s palmama umjesto bršljana.

Dublje u vrtu stoji bijela kućica. Staklena vrata s rešetkama, puzavica po pročelju, na vratima vijenac. Podsjeća na engleski seoski cottage — ali kad podigneš pogled, tropsko drveće prekriva krov i odmah te vraća u stvarnost: ovo je Tajland. Kafić je bio otvoren više od 12 godina, a 2023. se preselio na ovu lokaciju i dobio dodatak "in the Wild" u imenu. Taj dojam da je priroda godinama spontano obrastala prostor nije namjerno dizajniran — on je stvaran.

Prvo ću vam pokazati piće i kolač, pa se onda vraćamo van. Tako je zanimljivije čitati do kraja.

Unutrašnjost izgleda kao nečiji dom

Unutra je maleno. Bijeli drveni zidovi, sa stropa vise grozdovi sušenog cvijeća, jedan stol uz prozor, a oko pulta pregršt sitnih ukrasa — kao da si pozvan u kuću nekoga tko tu živi godinama. Prodaju se i ručno rađeni suveniri, pa dok razgledavaš polica po polica, ni ne skužiš da ti je narudžba već stigla.

Kvaka na prozoru je od porculana. S nacrtanim cvjetićima. Zavjesa pokraj nje isto ima cvjetni uzorak, a kroz staklo se zamagljeno nazire zelenilo vrta — supruga je tu zastala i stajala dugo.

Berry Love Drink — ljubičasta čarolija

Kad je čaša stigla, u njoj nije bilo tekućine. Kupine, maline i crveni ribizl nagomilani na ledu, a između voća strši listić paprati. Već u ovom stanju to je bio gotov desert.

Supruga kaže hajde da pijemo, a ja — samo sekunda. Kapljice vode na površini kupine, zrnca maline na suncu postaju poluprozirna. Samo još jedna fotka.

Kad uliješ sirup, boja se mijenja

Odvojeno stiže još nešto. Staklena bočica s ljubičastim sirupom. Oko grla je vezana ružičasta mašna — izgledala je kao bočica parfema.

Polako nagnete bočicu i ulijete sirup u čašu — ljubičasta boja počne se upijati između bobica. Led koji je do maloprije bio proziran postupno se oboji. Samo ne smijete žuriti.

Kad je sirup u čaši. Gornji dio je u boji bobičastog voća, donji je tamno ljubičast. List paprati stoji u sredini, a borovnice plutaju po površini. Kad podignete čašu, donji ljubičasti dio na suncu izgleda kao čaša vina.

Žlicom sam podigao jednu malinu — ljubičasti sirup curka natrag u čašu. Ova fotografija mi je ispala najbolje. Okus je kiselkast, sirup je prilično sladak. Ali kiselost bobičastog voća to balansira i u tajlandskoj vrućini savršeno prolazi.

Pogled odozgo. Bobice plutaju na ljubičastom moru. Led se već napola otopio, ali i dalje izgleda prekrasno.

Domaća torta s višebojnim slojevima

Stigao je i kolač. Poslužen u ratanskoj košarici na tanjuru — iza njega pozadina od vrtnog zelenila.

Ovaj kolač je malo neobičan. Zeleni, ružičasti i bijeli biskvit složeni u slojeve, a na vrhu svijetloplavi krem, dvije borovnice, jedno zrno grožđa i listić mente. Zeleni sloj je od pandana — biljke koja se često koristi u jugoistočnoj Aziji, nešto poput nježnog biljnog arome. Između slojeva je tanak sloj kreme, pa kad zagrizeš, prvo dođe ta biljna nota, a slatkoća tek nakon nje. Pomislite na nešto između naše domaće torte i egzotičnog deserta — upravo takav je osjećaj.

Vilicom sam prerezao prednji dio. Mekano je, ne treba uopće pritiskati.

Presjek. Zeleni, bijeli i ružičasti slojevi uredno se izmjenjuju. Vlasnica ih pravi sama, ručni rad — domaća torta u pravom smislu riječi.

Na vilici zalogaj. Sva tri biskvita i krem zajedno se podignu, iza toga vrt se zamućeno razlijeva. Slatko je, ali ne teško.

Natrag van — vrt je veći nego što mislite

Usred vrta stoji crna fontana. Zvuk vode neprestano šumi u pozadini i pomaže zaboraviti vrućinu. Iza nje bijela cottage kućica i terasa s lampicama, a kad zapuše vjetar, sunce treperi kroz krošnje. Klime nema, ali hlad drveća je dovoljan da sjedenje bude ugodno.

Na šljunku bijeli stolovi za kojima sjedi par, a konobarica prolazi s ratanskom košaricom u ruci. Iza njih dvokatnica obrasla puzavicom, lijevo mala kućica s vijencem na vratima. Unutar vrta je razbacano nekoliko zgrada pa dok hodaš, otkrivate jednu po jednu. Veće je nego što se čini.

Ručno rađeni ukrasi vlasnice

Na polici iza pulta snop klasja, šišarke, minijaturna drvena crkva, a u šalici jedna žuta ruža. Tu su i figurice — djedica sa slamnatim šeširom i bakica s maramom, sjede jedno kraj drugoga. Sve je to vlasnica osobno izradila ili odabrala, kažu da je sve ručni rad.

Vani se također krije ponešto

Vani ima i skulptura, ali to ostavite sebi da otkrijete uživo.

I vrapci su ovdje gosti

Kad smo pojeli kolač i nakratko ustali od stola, po povratku smo zatekli nekoliko vrabaca na tanjuru. Kljucali su mrvice jedan do drugoga, ljude uopće ne doživljavaju. U Hrvatskoj bi se odmah povela rasprava o higijeni, ali u Tajlandu je to jednostavno dio krajolika. Ptica sjedne na stol u kafiću i nitko je ne tjera. Ta opuštena koegzistencija — meni se to svidjelo.

Ako posjećuješ samo jedan kafić u Rayongu

Pa Dee in the Wild nije savršen kafić. Atmosfera i fotografije oduševit će svakoga, ali za piće i deserte neki kažu da je "cijena za ambijent", a i recenzije o usluzi osoblja su podijeljene. I ja ću iskreno reći — glavna zvijezda ovog kafića je prostor. Ali kad bi me netko pitao za samo jedan kafić u Rayongu, preporučio bih upravo ovaj. Ne zato što je savršen, nego zato što mi je vrijeme provedeno ovdje bilo lijepo.

Pa Dee in the Wild (ปาฎี) — praktične informacije

Ovaj tekst izvorno je objavljen na https://hi-jsb.blog.