Skriveni vrtni kafić u Rayongu: Da Kriper Haus

Rayong na Tajlandu — vrtni kafić Da Kriper Haus

Da Kriper Haus u Rayongu na Tajlandu sada je na Google kartama označen kao privremeno zatvoren kafić. Ne znam hoće li ponovno otvoriti, ali atmosfera koju je ovo mjesto imalo bila je toliko posebna da sam je jednostavno želio zabilježiti dok je još živa u sjećanju.

Živio sam u Rayongu otprilike tri godine. Preselio sam tamo zbog ženina posla, a kad negdje živiš dulje vrijeme, vikendom ti uvijek zatreba neko novo mjesto za otići. Rayong nije grad poznat po kafićima kao Bangkok ili Chiang Mai. Možda su baš zato ovakva mjesta bolje skrivena. U običnoj četvrti, bez turističke pompe i bez vodiča, postojao je jedan lokalni kafić koji je bio iznenađujuće dobar.

Ovo mjesto pronašla je moja žena. Jednog vikenda rekla je: “Idemo ovdje”, pa smo se odvezli nekih 40 minuta od kuće. Ceste u Rayongu dosta se razlikuju od onoga na što sam bio naviknut u Koreji. Na Tajlandu se vozi lijevom stranom, a i samo na to treba vremena da se privikneš. Uz to, stanje ceste zna se dosta mijenjati od dionice do dionice, pa tih 40 minuta djeluje znatno duže. Ako planirate obilaziti tajlandske kafiće autom, to je stvarno dobro imati na umu.

Ulaz u Da Kriper Haus — je li ovo kafić ili botanički vrt?

Kad stigneš, prvo se zapitaš je li ovo uopće kafić. Zeleni trokutasti krov, jedna staklena vrata i cijeli zid zgrade prekriven puzavicama. Bez problema bi čovjek povjerovao da je to ulaz u mali botanički vrt. Sa strane je stajala vintage ulična svjetiljka, a ispod nje mala ploča s natpisom. Da je nisam vidio, vjerojatno bih samo prošao dalje.

Ispred vrata cvjetalo je mnoštvo bijelih cvjetova, ali nisu djelovali kao nešto pažljivo posađeno radi dojma. Izgledalo je kao da su jednostavno sami izrasli ondje. To je jedna od stvari koje su na Tajlandu nevjerojatne: čak i kad se prostor ne uređuje namjerno, priroda sama napravi ugođaj. Malo me podsjetilo na onaj osjećaj kad slučajno otkriješ skriveni kafić u staroj dalmatinskoj ulici koji lokalci čuvaju za sebe.

Usput, oko parkiranja se stvarno ne morate brinuti. Na Tajlandu većina kafića i restorana ima sasvim dovoljno mjesta za auto. Za razliku od Koreje, gotovo nikad ne moraš unaprijed provjeravati postoji li parking. Zemlje ima više, pa se obično prirodno nađe mjesto ispred lokala, a ako ne, ljudi znaju stati i uz cestu. To je jedna od najugodnijih stvari kod obilaska kafića autom.

Kad uđeš unutra, vidiš drveni putokaz. Gore piše Da Kriper Haus, dolje prostor s biljkama, a strelice pokazuju u različitim smjerovima. To odmah daje do znanja da je kafić podijeljen na više zona. Gotovo nitko nije prošao pokraj tog znaka a da se nije zaustavio i fotografirao.

Vanjska vrtna sjedala — pravi šarm tajlandskog kafića

U vrtu je bio bijeli šljunak, dva ili tri metalna stola, drveće i grmlje sa svih strana, žuto cvijeće u kamenoj gredici s lijeve strane i jedna bijela metalna klupa u sjeni. Stolova nije bilo mnogo, ali upravo zato nisi imao osjećaj da sjediš na terasi kafića, nego kao da si stvarno sjeo usred vrta.

Tu smo i sjeli. Nebo je bilo lagano oblačno, onako da nikad ne znaš kad bi mogla krenuti kratka tropska pljuskovita kiša. Ali upravo zbog toga bilo je dovoljno ugodno za sjediti vani čak i usred dana. Ako želite uživati u tajlandskom kafiću na otvorenom, takav blago oblačan dan ponekad je čak bolji od potpuno vedrog.

Ovakav prizor teško je održavati u zemljama s jasno izražena četiri godišnja doba. Kad je sama zgrada dio vrta, a vrt dio kafića, to zapravo funkcionira samo ondje gdje je toplo tijekom cijele godine. I u Koreji ima mnogo kafića s vanjskim sjedenjem, ali u zemlji gdje zimi temperatura pada ispod ništice takvi prostori realno žive samo u proljeće i jesen. Ljeto nosi drugi problem. Korejsko ljeto zna biti jednako teško kao vruća sezona na Tajlandu, ali na Tajlandu kišna sezona često rashladi zrak kratkim pljuskovima, dok u Koreji vrućina često samo stoji. Na kraju svi ipak uđu unutra pod klimu, pa su se korejski kafići prirodno više razvili oko interijera.

Vitrina s kolačima — torte unutar staklenika

Kad kreneš dalje unutra, dočeka te vitrina s kolačima. Tirkizni zid, niz lampica omotan oko grana i kolači složeni u nekoliko redova iza stakla daju cijelom kutu osjećaj nečega između kafića i malog staklenika.

Sa strane je visjela ploča s uputama za naručivanje na tajlandskom, a sustav je bio takav da prvo naručiš i platiš. Na lijevom zidu nalazila se i oznaka razine šećera. Iako je to zatvoren prostor, puzavice vise između metalnih pregrada pa se granica između vani i unutra gotovo briše. Više izgleda kao da su torte samo unesene u staklenik nego da stoje u običnom kafiću.

Izbliza se vidi još bolje: svaki komad kolača stavljen je na drveni kolut i omotan prozirnom folijom. Na gornjoj polici zajedno su stajali kaktusi u teglama i kolači, pa je cijeli prikaz izgledao kao mali vrt. Bilo je kolača od jagoda, kolača sa saćem i raznih čokoladnih verzija, tako da izbor uopće nije bio malen.

Prepoznatljive torte — saće, sir s čokoladom i višnjom te torta od mrkve

Torta označena kao posebna kućna torta bila je ona sa saćem. Na vrhu sloja od krem sira ležao je cijeli komad saća, a uz njega grančica ružmarina. Pod svjetlom je žuti med u saću sjajio gotovo prozirno. Stajao sam ispred vitrine dosta dugo gledajući baš taj kolač, i na kraju sam naručio upravo njega.

Druga posebna torta bila je kombinacija sira, čokolade i višnje. Na oznaci su bili navedeni tamna višnja, organski sir s čokoladom iz Danske, svježe borovnice, svježe višnje, šipak, kakao krema i čokoladni maslac. Cijena je bila 175 bahta, otprilike $5. Već po sastojcima vidiš da to nije kolač iz nekog običnog kvartovskog kafića. Ovaj nisam probao.

Prva posebna torta bila je torta od mrkve. Imala je glazuru od krem sira, slojeve biskvita od mrkve, orahe, cimet, muškatni oraščić i gomilu miješanih orašastih plodova na vrhu. Cijena je bila 165 bahta, oko $4.7. Ako uzmeš u obzir da jednostavan lokalni obrok na Tajlandu može koštati 50 do 60 bahta, jedan komad torte ovdje vrijedi kao gotovo tri takva obroka. Po lokalnim mjerilima, to je stvarno skupo. Ni ovu nisam pojeo; samo sam je fotografirao u vitrini.

Ista torta od mrkve iz drugog kuta. U prozirnoj čaši jasno su se vidjeli sloj krem sira i sloj kolača od mrkve, a gore su bili orasi, bademi, jagoda i ružmarin. Kad pogledaš sastojke, jasno je da je skupa, ali ne ostavlja dojam da su štedjeli na namirnicama.

Unutarnja sjedala s klimom

Ako teško podnosite vrućinu, postoji i ta opcija. To je unutarnji prostor s klimom u glavnoj zgradi. Smeđi kožni kauč, platneni kauč, jastuci s uzorkom stabla i pogled na vrt kroz zelene metalne prozorske okvire. Na staklenom stolu stajala je i pločica s brojem mjesta. Sjedala nema mnogo. Ja nisam sjeo unutra. Nisam vozio 40 minuta samo da bih sjedio pod klimom.

Je li 165 bahta skupo za kafić u Rayongu?

Da, skupo je. Iskreno, stvarno je skupo. Ali postoji nešto čudno u tome: kad sjediš vani, više nemaš osjećaj da ti je žao novca. Vjetar prolazi ispod metalne konstrukcije obrasle puzavicama sve do krova, uz tebe cvjeta tropsko cvijeće kojem ni ne znaš ime, a iz daljine se tiho čuje razgovor na tajlandskom. To nije atmosfera koju možeš jednostavno kupiti novcem.

Pojeo sam tortu sa saćem

Prerezao sam tortu sa saćem i već nakon prvog zalogaja bilo mi je jasno da je izvrsna. Gornji sloj od sira bio je mekan i gladak, dok je donji bio malo gušći, ali i dalje vlažan. Ravnoteža između ta dva sloja bila je gotovo savršena. Jeo sam puno torti od sira i u Koreji, ali ova je stvarno imala drukčiji karakter.

Baš su to bile stvari koje sam volio dok sam živio na Tajlandu. Odjednom u običnom lokalnom kafiću naiđeš na desertnu kombinaciju kakvu u Koreji ne možeš sresti. Nije to mjesto iz vodiča, niti ono koje iskače na svakom pretraživanju. Taj trenutak kad otkriješ neočekivan okus na neočekivanom mjestu zapravo je jedna od pravih sreća života u inozemstvu.

Dok sam jeo, pomislio sam kako se možda upravo tako osjeća stranac kad dođe u Koreju i sjedne u kafić s onim posebnim korejskim ugođajem. Onaj osjećaj: “Ovo se kod nas nikad ne bi moglo doživjeti ovako.” Možda je baš to sreća koju kafići daju na putovanju — da na trenutak uđeš u prostor koji je nemoguće stvoriti ondje gdje živiš. Zato ljudi pristaju platiti više, voziti dalje i pamtiti mjesto čak i kad se zatvori.

Krupni plan saća

Fotografirao sam saće sasvim izbliza. Med je curio između ćelija. Nije to bila tanka dekorativna kriška, nego pravi debeli komad cijelog saća. Kad sam ga podigao prstima, med je samo krenuo niz ruke i sve mi se zalijepilo, ali mi to uopće nije smetalo. I u Koreji postoje kafići koji stavljaju ovakav dodatak, ali ovako debeo komad za ovu cijenu nisam vidio.

Napitak od ančana — iskreno, okus me nije oduševio

Naručio sam napitak od ančana, odnosno od cvijeta leptirastog graška, koji se na Tajlandu često koristi zbog boje. Između ljubičastih latica bile su umetnute borovnice, a list pandana stršio je prema gore toliko da je cijela stvar više izgledala kao cvjetni aranžman nego piće.

Ali ako ću biti potpuno iskren, okus nije bio nešto posebno. Djelovalo je kao soda sa sirupom. Slatko, pjenušavo i gotovo bez pravog cvjetnog mirisa. Čak i da se ovako nešto pojavi u korejskom kafiću, vjerojatno ga ne bih ponovno naručio samo zbog okusa. Ali kad ga dobiješ baš u ovom vrtu, u oblačno poslijepodne i u ovakvom vizualnom izdanju, raspoloženje ti svejedno naraste. To nije piće koje piješ zbog okusa, nego očima. Zato to pišem unaprijed: ako od njega očekujete čudesan okus, mogli biste se razočarati.

Fotografirao sam ga i iz kuta gdje se vidi cijela čaša. Boje su se lijepo slagale: ljubičasta gore, narančasta u sredini i blijedožuta pri dnu. Na čaši je bila tirkizna naljepnica s imenom kafića, a kad sam je spustio na drveni stol, ružičasto-zeleno lišće iza nje odmah je popunilo cijelu pozadinu. Ovdje stvarno ne trebaš poseban kutak za fotografiranje.

Pa sam se iz šale stvarno malo poigrao i ugurao čašu među grmlje pokraj kafića. Ozbiljno. Ljubičasto cvijeće i zeleno lišće toliko su se dobro stopili s njom da je izgledalo kao da je piće ondje naraslo samo od sebe. To mi je bio prvi kafić u kojem sam imao osjećaj da gdje god spustiš čašu, već imaš savršenu pozadinu.

Karamel makijato

Moja žena naručila je karamel makijato. Već kroz poklopac se vidjelo koliko je boja jaka. Kava u tajlandskim kafićima često zna biti jača nego što ljudi očekuju, a ovdje je bilo isto tako. Karamela se miješala s ledom i stvarala lijep smeđi prijelaz, pa sam ga naravno fotografirao i prije i poslije otvaranja poklopca.

Po okusu je bio sladak, ali sama kava ostala je dovoljno snažna da je slatkoća ne pregazi. Drugim riječima, nije bio onaj tip karamelnog pića u kojem na kraju osjetiš samo šećer.

Šetnja vrtom Da Kriper Hausa

Ponovno smo izašli van. Bijela šljunčana staza povezivala je zgrade, ali zbog gustog tropskog grmlja s obje strane više je djelovala kao mala vrtna staza nego kao običan prolaz. Kad fotografiraš od ulaza, cijeli vrt stane u jedan kadar. Kad fotografiraš s druge strane, pojave se slojevi svjetiljke, kamene gredice i linije krova u pozadini.

Na ovom mjestu stvarno imaš osjećaj da je vrt bio prvi, a da je kafić tek kasnije smješten u njega. Ne izgleda kao vrt koji je netko planski izgradio, nego kao vrt koji je jednostavno rastao.

Žuti zid, zelene puzavice, crvena vrata — ulazak u vrt

Tamo je bila još jedna zgrada sa žutim zidom, crvenim okvirom vrata i puzavicama koje su prekrivale gotovo polovicu fasade. Na prozoru je bila rukom napisana poruka o vrtu, a iznad vrata stara drvena ploča s imenom mjesta. Kad otvoriš vrata, vidiš ratan stolice, drveni stol, redove žarulja i veliku teglu u kutu. Kombinacija žute, zelene i crvene ostavila je stvarno jak dojam.

Dizajn jelovnika i sitni detalji ukrasa

Kraj ulaza stajao je metalni stalak s karticama jelovnika obješenima drvenim kvačicama, i ni njega nije bilo lako samo ignorirati. Bila je kartica za kavu, zatim kartice za posebna pića s neobičnim imenima, kao i kartica za mliječne napitke. Na pultu je stajala i bijela kutija za napojnice u obliku male kuće, s nacrtanim ciglama i listovima na krovu, a kovanice su se ubacivale kroz dimnjak. Malo je kafića koji se ovako potrude oko i najsitnijeg detalja.

Kad sam bio ondje, većina gostiju bili su Tajlanđani. Bilo je možda jedna ili dvije skupine stranaca, ali to sam zapravo bolje primijetio tek kasnije kad sam ponovno gledao snimke koje sam napravio. Bilo mi je zanimljivo vidjeti strance kako sjede u ovako lokalnom kafiću u Rayongu. Kako su ga uopće našli? Vjerojatno, kao i ja, preko nečije preporuke.

Nakon nekih sat vremena izašli smo van. Nismo ostali dugo, ali mjesto mi je ostalo u glavi puno duže.

Informacije za posjet Da Kriper Hausu

Adresa: 34, 8 ถนนสาย 11, Map Kha, Nikhom Phatthana District, Rayong 21180, Thailand

Radno vrijeme: 10:00–17:00 (utorak zatvoreno)

Prepoznatljive torte: 165–175 bahta (oko $4.5–5)

Cijene pića: više ih se ne sjećam točno

Kontakt: +66 92-927-7200 (Kun Fern)

Mjesto je trenutno na Google kartama označeno kao privremeno zatvoreno. Prije dolaska to svakako provjerite.

Za kraj

Ne znam kad će se točno promijeniti oznaka da je privremeno zatvoreno, ali barem onog dana kad sam bio tamo, to je mjesto bilo itekako živo. Da, činilo mi se skupo. Da, napitak od ančana iskreno me nije oduševio. Da, ni vožnja do tamo nije bila osobito udobna. Ali unatoč svemu tome, svaki put kad ponovno otvorim te fotografije, opet mi se ide natrag. Ako ponovno otvore, bez problema ću opet voziti tih 40 minuta. Pa makar samo zato da još jednom jedem saće i završim s rukama ljepljivima od meda.

Ova je objava izvorno objavljena na https://hi-jsb.blog.