Skriveni kafić u vrtu — The Creeper House, Tajland Rayong

Kafić u vrtu u tajlandskom Rayongu — The Creeper House

The Creeper House je skriveni kafić u vrtu koji se nalazi u tajlandskom Rayongu, a koji se trenutno na Google Maps-u prikazuje kao privremeno zatvoren (temporarily closed). Ne znam da li će ponovo raditi, ali atmosfera koju je ovo mjesto imalo zaslužuje da ostane zabilježena, pa zato pišem ovaj tekst.

Živio sam u Rayongu oko tri godine. Supruga je tamo imala posao, pa sam otišao za njom. Kad negdje živiš, vikendom ti jednostavno treba neko mjesto na koje ćeš otići. Rayong nije grad poznat po kafićima kao Bangkok ili Chiang Mai. Zapravo, možda je baš zato ovakvo mjesto tu ostalo skriveno. U gradiću koji nije na turističkoj mapi, koji se ne pojavljuje ni u jednom vodiču, nalazio se kafić sa baštom, i bio je nevjerovatno dobar.

The Creeper House je pronašla moja supruga. Jednog vikenda je rekla „hajmo tamo", pa smo se vozili otprilike 40 minuta od kuće. Saobraćaj u Rayongu se dosta razlikuje od onog na koji smo navikli. U Tajlandu se vozi lijevom stranom — na to se nikad potpuno ne navikneš, a stanje puteva varira od dionice do dionice, tako da se tih 40 minuta čini mnogo duže nego što zapravo jeste. Ako planirate sami voziti po Tajlandu i obilaziti kafiće, obavezno to uzmite u obzir.

Ulaz u The Creeper House — kafić ili botanički vrt?

Kad stigneš, prvo se zapitaš da li je ovo uopšte kafić. Zeleni trokutasti krov s natpisom „HOUSE PLANT", jedna staklena vrata, i cijeli zid prekriven puzavicama. Mogao bi pomisliti da ulaziš u botanički vrt. Pored vrata stoji jedna starinska ulična lampa, a ispod nje tabla na kojoj piše „Cafe in HOUSE PLANT OPEN". Da nisam to vidio, prošao bih pored bez zaustavljanja. Ispred ulaza su bujno cvjetali bijeli cvjetovi — niko ih nije sadio, sami su izrasli. To je ono što je kod tajlandskih kafića fascinantno. Ne moraš ništa posebno uređivati, priroda sama napravi atmosferu.

Parking uopšte nije problem. U Tajlandu kafići i restorani gotovo uvijek imaju dovoljno prostora za parkiranje. Nema onog „ima li parking?" pitanja koje kod nas uvijek moraš unaprijed provjeriti. Zemlja je prostrana, ispred lokala uvijek ima mjesta za auto, a ako nema — parkiraš uz cestu i niko se ne buni. To je jedna od najugodnijih stvari kad autonom obilaziš kafiće po Tajlandu.

Kad uđeš unutra, dočeka te drveni putokaz. Gore piše „The Creeper House", dolje „House Plant", a strelice pokazuju u različitim smjerovima. To znači da se kafić dijeli na zone, a ispred ovog putokaza je svako zastajao da se slika.

Sjedenje u bašti na otvorenom — pravi šarm tropskog kafića

Kafić u vrtu sa bijelim šljunkom na tlu, dva-tri metalna stola, drveće i grmlje sa svih strana, žuti cvjetovi u kamenom cvjetnjaku s lijeve strane i bijela metalna klupa u sjeni drveta. Ukupno tri-četiri stola, ali upravo taj mali broj daje osjećaj kao da sjediš u nečijem privatnom vrtu, a ne u kafiću.

Tu smo sjeli. Bio je oblačan dan, ona vrsta kad ne znaš hoće li pasti squall — tropski pljusak koji u Tajlandu padne niotkuda. Ali baš zato je bilo podnošljivo sjediti napolju usred dana. Ako želite uživati u kafiću sa baštom u Tajlandu, blago oblačan dan je zapravo bolji od sunčanog.

Ovakav ambijent je nemoguće stvoriti u zemlji sa izraženim godišnjim dobima. Kad je cijela zgrada vrt, a vrt je kafić — to funkcioniše samo u klimi koja je topla tokom cijele godine. Zamislite baštu kafića u Sarajevu — ljeti možda, ali čim temperatura padne ispod nule, gotovo je s vanjskim sjedenjem. A ljeto je priča za sebe. Ljeta kod nas donose vrućinu bez olakšanja, dok u Tajlandu kišna sezona svaki dan donese squall koji rashladi zrak. Kod nas, osim kišne sezone, vrućina samo stoji. Na kraju svi završe u klimatiziranom prostoru, i zato su naši kafići uglavnom fokusirani na enterijer. Nije stvar zavisti — jednostavno kad negdje živiš tri godine, primijetiš da klima oblikuje prostor na način koji nikad ne bi pretpostavio.

Vitrina sa kolačima — torte u stakleniku

Kad uđeš dublje, nailaziš na vitrinu s kolačima. Tirkizni zid, lampice obmotane oko grančica, a u vitrini kolači poredani po policama. Na tabli pored piše narudžba na tajlandskom, uz natpis „Order & Pay" — naručuješ i plaćaš odmah. Na lijevom zidu je bila i tabela „SUGAR LEVEL". Iako si u zatvorenom prostoru, između metalnih rešetki vise puzavice, pa granica između unutra i vani praktično ne postoji. Više liči na staklenik u koji su nekako donijeli vitrine s kolačima nego na kafić.

Kad se približiš vitrini, vidiš da svaka kriška kolača stoji na drvenom podlosku i da je omotana prozirnom folijom. Na gornjoj polici su kaktusi u saksijama pomiješani s kolačima — sama izložba izgleda kao mali vrt. Bilo je tu torte od jagoda, kolača sa saćem punim meda, čokoladnih varijanti — izbor je bio prilično bogat.

Zaštitni kolači — honeycomb, čokoladna cherry torta, carrot cake

Honeycomb kolač sa medom, označen kao zaštitni znak kuće (Signature Cake). Na vrhu krem sir, preko njega čitav komad pravog pčelinjeg saća, i grančica ružmarina sa strane. Pod svjetlom vitrine, žuti med u saću je poluprozirno sjajio. Stajao sam pred vitrinom prilično dugo. Upravo ovaj sam naručio, a o ukusu ću pisati malo kasnije.

Zaštitni kolač broj 02, čokoladna cherry torta sa sirom (Cheese Chocolate Cherry). Na etiketi su popisani sastojci: crna trešnja, organski čokoladni sir iz Danske (Organic Cheese Chocolate from Denmark), svježe borovnice, svježe trešnje, nar, kakao krem, čokoladni puter. Cijena 175 bahta. Kad pročitaš listu sastojaka, shvatiš da ovo nije nivo običnog kafića iz komšiluka. Ovu nisam probao.

Zaštitni kolač broj 01, carrot cake. Krem sir glazura, biskvit od mrkve, orasi, cimet, muškatni oraščić, a na vrhu ogromna hrpa mješavine orašastih plodova. Cijena 165 bahta, otprilike 7.755 korejskih vona (oko $4,70). U Tajlandu obrok u lokalnom restoranu košta 50–60 bahta, tako da je jedna kriška kolača jednaka cijeni tri obroka. Za tajlandske prilike, definitivno je skupo. Ni ovaj nisam jeo, samo sam ga slikao u vitrini.

Isti carrot cake iz drugog ugla. U prozirnoj čaši se jasno vide slojevi krem sira i biskvita od mrkve, a na vrhu orasi, bademi, jagode i ružmarin. Koriste danski organski sir, ručno biraju orašaste plodove i dodaju začinsko bilje kao dekoraciju — skupo jeste, ali ne djeluje kao da su štedjeli na sastojcima. Ni slučajno.

Klimatizirani unutrašnji prostor

Ako teško podnosite vrućinu, postoji i ova opcija. U glavnoj zgradi se nalazi klimatizirani unutrašnji prostor. Smeđi kožni kauč, platneni kauč, jastuci s uzorkom drveta. Kroz zelene metalne prozore vidi se vrt, a na staklenom stolu stoji oznaka mjesta „NO.4". Sjedišta nije mnogo. Ja ovdje nisam sjeo. Nisam vozio 40 minuta da bih sjedio pod klima uređajem.

Da li je 165 bahta skupo za kafić u tajlandskom Rayongu?

Skupo je. Iskreno, skupo je. Ali evo šta je čudno — kad sjedneš vani u tu baštu, uopšte ne razmišljaš o cijeni. Sjedneš pod metalnu konstrukciju obraslu puzavicama do samog krova, vjetar te miluje, pored tebe cvjeta neko tropsko cvijeće čije ime ne znaš, iz daljine dopire tih razgovor na tajlandskom. Ovo nije atmosfera koja se može kupiti novcem. Ovo je prostor u koji su se klima i kultura Tajlanda utkali godinama.

Probao sam honeycomb kolač sa saćem punim meda

Presijekao sam honeycomb kolač. Zagrizo sam — i to je bilo savršenstvo. Gornji dio sa sirom je nevjerovatno mekan, donji sloj ima malo matniju teksturu ali je sočan. Kad se ta dva sloja pomiješaju u ustima, balans je upravo onakav kakav treba biti. Jeo sam dosta cheesecake-ova i na drugim mjestima, ali ovaj je bio nešto drugačije. To je ono što je bilo lijepo dok sam živio u Tajlandu — onaj trenutak kad u lokalnom kafiću u komšiluku naletiš na kombinaciju okusa kakvu nikad ne bi mogao probati kod kuće. Otkriti neočekivan ukus na mjestu koje ne postoji ni u jednom vodiču niti u rezultatima pretrage — to je pravo zadovoljstvo života u inostranstvu.

Dok sam jeo, razmišljao sam o jednoj stvari. Kad stranac dođe u Bosnu i sjedne u kafić s tom specifičnom domaćom atmosferom, vjerovatno osjeća upravo ovo. Onaj osjećaj „ovo ne postoji tamo odakle dolazim". Sreća koju kafić pruža na putovanju je u konačnici upravo to — ući u prostor koji ne bi mogao postojati tamo gdje živiš. Zato ideš iako je skupo, voziš se i kad je daleko, i pamtiš ga čak i kad zatvori vrata.

Saće puno meda — krupni plan

Slikao sam saće s vrha kolača izbliza. Med se cijedio između voštanih ćelija. Nije bio tanak dekorativni komadić — stavili su čitav debeli komad pravog pčelinjeg saća. Kad sam ga podigao prstima, med mi je tekao niz ruku i napravio nered, ali uopšte mi nije smetalo. Da li biste probali kolač na koji stave cijelo saće puno meda, debelo kao palac? Postoje kafići koji stavljaju honeycomb kao topping, ali ovako debeo komad za ovu cijenu — to zaista nisam vidio nigdje drugdje.

Napitak od leptir graška — iskreno, okus je bio razočaravajući

Naručio sam napitak od ančan cvijeta (อัญชัน, butterfly pea flower) — leptir graška. Na vrhu plutaju ljubičaste latice, između njih su borovnice, a list pandanusa viri sa strane. Piće ili ikebana — teško je razlikovati po izgledu.

Iskreno? Okus je bio soda sa sirupom. Tačno to. Slatko, gazirano, a miris cvijeta se jedva osjeti. Da je ovo bilo u nekom kafiću kod nas, po okusu ga sigurno ne bih ponovo naručio. Ali kad ovo dobiješ u ovom vrtu, oblačnog popodneva, s ovakvim izgledom — jednostavno ti je lijepo. Ovo nije piće koje piješ zbog okusa, nego piće koje piješ očima. Napitak od leptir graška u ovom kafiću je upravo to. Ako očekujete nešto posebno po okusu, možda ćete se razočarati — pa eto, kažem unaprijed.

Slikao sam čašu iz ugla odakle se vidi cijela — od vrha prema dnu idu ljubičasta, narandžasta i blijedožuta boja u prirodnim slojevima. Na čaši je tirkizna naljepnica „THE CREEPER HOUSE — Cafe · Garden · House Plant", a kad je staviš na drveni stol, iza se nazire ružičasto-zeleno lišće koje popunjava pozadinu. Kafić u kojem ne moraš tražiti foto-kutak, jer je svaki kutak foto-kutak.

Pa sam se iz zajebancije napravio — gurnuo sam čašu u grmlje pored kafića. Bukvalno. Ljubičasti cvijet i zeleno lišće su se tako stopili da izgleda kao da je tu izrasla. Ovaj kafić u vrtu je takav — gdje god staviš nešto, pozadina je savršena. Kafić u kojem ne moraš birati pozadinu za fotografiju — to mi se do tada nije desilo nigdje.

Karamel makijato

Ovo je naručila moja supruga — karamel makijato. Boja kroz poklopac je bila intenzivna. Kafa u tajlandskim kafićima je generalno jača nego što smo navikli, i ovdje je bilo isto. Karamel se miješao sa ledom praveći smeđi gradijent, pa sam jednu fotku napravio s poklopcem, drugu bez. Okus je bio sladak, ali sama kafa je bila dovoljno jaka da se slatkoća ne izgubi u njoj.

Šetnja vrtom The Creeper House

Opet sam izašao napolje. Bijela šljunčana staza povezuje zgrade, a s obje strane je gusto tropsko grmlje — više šetnica nego put. Kad slikaš s ulaza, cijeli vrt stane u jedan kadar, a kad se okreneš na drugu stranu, ulična lampa, kameni cvjetnjak i krovovi zgrada u pozadini stvaraju slojeve jedan iza drugog. Ovo je mjesto gdje je vrt bio prvi, a kafić je došao poslije. Nije pravljeni vrt, nego vrt koji je sam izrastao.

Žuti zid, zelene puzavice, crvena vrata — Into the Garden

Bila je tu još jedna zgrada — žuti vanjski zid sa crvenim okvirom vrata, a puzavice su pokrile otprilike pola fasade. Na staklu piše „Into the Garden" rukom pisano, a iznad vrata stara drvena tabla „CREEPER HOUSE". Kad otvoriš vrata, unutra su ratan stolice i stolovi od punog drveta, sa plafona vise Edison sijalice u nizu, a u uglu stoji velika saksija. Fotka snimljena tako da gledaš kroz crveni okvir vrata prema unutrašnjosti — ta je ispala s najboljom atmosferom. Žuti zid, zelene puzavice, crvena vrata. Ova kombinacija boja je moguća samo u Tajlandu, mislim.

Dizajn menija i detalji dekora

Na metalnom stalku kod ulaza su drvenim štipaljkama obješene kartice menija, i to se ne može samo tako proći. Kartica „COFFEE — GET READY TO ENJOY!" pored kartice „GARDEN SODA" s potpisom kafića, pa imena poput Snow Pink, Galaxy Deep, Love Aden. Tu je i kartica „HAPPY DAY MILK". A kutija za napojnice na pultu je bila u obliku bijele minijaturne kućice, sa olovkom nacrtanim ciglama i listićima na krovu, i otvorom na dimnjaku za ubacivanje novčića. Kafić koji ovoliko pažnje posvećuje svakom sitnom detalju — to se ne viđa često.

Kad sam bio tamo, većina gostiju su bili Tajlanđani iz komšiluka. Stranaca je bilo jedan-dva para, što sam primijetio tek kad sam kasnije gledao snimke. Bilo mi je zanimljivo — kako su uopšte pronašli ovaj lokalni kafić u vrtu u Rayongu? Vjerovatno isto kao i ja — neko im je preporučio.

Ostali smo otprilike sat vremena. Nije dugo, ali sjećanje je ostalo mnogo duže.

The Creeper House — informacije za posjetioce

Adresa: 34, 8 ถนนสาย 11, Map Kha, Nikhom Phatthana District, Rayong 21180, Thailand

Radno vrijeme: 10:00 – 17:00 (utorak neradni dan)

Zaštitni kolači: 165–175 bahta (oko $4,50–5,00)

Cijene pića: ne sjećam se tačno

Kontakt: +82 92-927-7200 (คุณเฟิร์น)

Trenutno je na Google Maps-u označen kao privremeno zatvoren (temporarily closed). Obavezno provjerite prije posjete.

Zaključak

Ne znam kad će se oznaka „privremeno zatvoreno" promijeniti, ali kad sam ja bio tamo, to mjesto je definitivno bilo živo. Bilo je skupo, napitak od leptir graška iskreno nije bio ništa posebno po okusu, ni vožnja do tamo nije bila ugodna. Pa ipak, kad izvadim fotografije, opet mi se ide. Ako ponovo otvore, opet ću voziti tih 40 minuta. Da zamazanim prstima kidaš saće puno meda sa vrha kolača u skrivenom kafiću u vrtu — to je vrsta sreće koja se pamti.

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na https://hi-jsb.blog.