Ukusan seafood roštilj uz more u Koreji

Nismo imali neki poseban plan. Dosadila nam je svakodnevnica pa smo mama, mlađi brat, moja žena i ja, nas četvero, sjeli u auto i otišli do Gunsana. Prvobitno smo htjeli u jedan kafić u arhipelagu Gogunsan, ali odmah pored smo ugledali restoran s morskim plodovima pa smo jednostavno ušli. Na kraju mi je tog dana ovaj restoran ostao u puno jačem sjećanju nego kafić.

Ovaj tekst nije napisan da preporuči baš ovaj restoran. Htio sam samo pokazati da se na korejskoj obali morski plodovi mogu jesti baš na ovakav način. Bilo da ste u Busanu, Incheonu, Gangneungu ili na Jejuu, čim ste blizu mora, ovakvih restorana sa školjkama na žaru stvarno ima puno. U Koreji postoji kultura da se živi morski plodovi stave na roštilj, a gosti ih sami peku za stolom, i upravo je to korejski seafood roštilj.

Set sa školjkama na žaru, šta sve dođe na pladnju

Naručili smo set sa školjkama na žaru i stigao je ovako. Abalon, kapice, dagnje, škampi, pa čak i chadolbagi, a uz to i klice graha, enoki gljive, vlasac, tofu, sir i gomila povrća i priloga. U restoranima sa školjkama na žaru na korejskoj obali često ne služe samo morsku hranu, nego uz set dodaju i govedinu. Jeli smo nas četvero i račun je izašao oko $69, što je otprilike $17 po osobi. Za turističko mjesto količina je bila baš obilna. Iskreno, pomislio sam da možda nećemo ni uspjeti sve pojesti.

Pečeni abalon, korejski način pečenja u oklopu

Peći abalon cijeli, zajedno s oklopom, direktno na roštilju baš je korejski fazon. I u drugim zemljama abalon važi za luksuznu namirnicu, ali iskustvo da na licu mjesta pečete živog abalona nije nešto što je lako doživjeti izvan korejske obale. Kad se peče s oklopom, unutra sokovi polako ključaju dok se meso lagano sprema, a kad je gotov i uzmete ga da pojedete, istovremeno je žvakast i mekan, a miris mora bukvalno ispuni usta.

Jeo sam puno abalona i u Busanu i na Jejuu, ali iskreno, teško je osjetiti neku ogromnu razliku u samom ukusu od mjesta do mjesta. Više mi se čini da okus mijenja sama situacija, to što sjedite odmah uz more i jedete nešto što je tek skinuto s roštilja.

Meso kapice, mekša tekstura nego kod abalona

Kapice su isto nezaobilazan dio korejskog roštilja sa školjkama. Kad ih stavite na roštilj, oklop se otvori i tečnost unutra počne da ključa, a najvažniji je onaj okrugli dio u sredini, meso kapice. Kad se ispeče, dobije blago slatkast i orašast okus. Ako je abalon više žvakast, meso kapice je nježnije i skoro kao da se topi.

Kad pogledate izbliza, tu su bili i veliki škampi, a i meso velike školjke je bilo posebno narezano na deblje komade. Okrugla stvar pored je bila morska pljeskavica, i iskreno, ono što mi je tog dana ostalo u najboljem sjećanju nisu bili ni abalon ni kapice, nego baš ta pljeskavica. Spolja se fino zapeče i postane hrskava, a iznutra pukne meso morskih plodova i sok doslovno šikne van. Na meniju uopšte nije djelovala posebno, ali kad sam je probao, ispala je najbolja.

Na jednom pladnju morska hrana, meso i povrće

Ovako to izgleda kad se pogleda u cjelini. Kapice, škampi, dagnje i chadolbagi složeni su na jednom pladnju, a oko njih su poredane klice graha i enoki gljive. Većina restorana sa školjkama na žaru na korejskoj obali radi baš na ovaj način.

Kapice smo jeli na dva načina. Jedne pečene u oklopu, a druge tako da se meso odvoji pa peče direktno na roštilju. Ove u oklopu ostanu sočne jer se sok zadrži unutra, pa su mekše i nježnije, dok ove pečene direktno dobiju lagano zlatnu koricu, jači okus i malo elastičniju teksturu. Zanimljivo je što ista kapica, zavisno od načina pečenja, djeluje kao potpuno drugo jelo. Čak i ljudi koji ne vole miris mora bolje podnose ovu verziju pečenu direktno na roštilju.

Sir na mesu velike školjke, stvarno?

Ovo je bio poseban pladanj. Meso velike školjke narezano je debelo, a odozgo je stavljeno baš puno mozzarelle. Okrugla stvar sa strane je morska pljeskavica i i to se isto peče na roštilju. U Koreji je poprilično uobičajeno da se uz školjke na žaru jede i sir. Kad stavite sir preko mesa školjke i sve zajedno pečete, sir se otopi i pomiješa sa slankastim okusom morskih plodova, pa nekome ko to prvi put čuje može zvučati čudno. Ali čim probate jednom, odmah vam bude jasno zašto to rade.

Chadolbagi i samhap, osnova korejskog roštilja sa školjkama

U set je došao i chadolbagi. To je tanko narezani dio govedine s donjeg dijela prsa, prepoznatljiv po slojevima bijele masnoće između crvenog mesa. Čim ga stavite na roštilj, mast se prva topi, pusti fin mirisan sok i za par sekundi je gotov. U Koreji je skoro pa standard da uz školjke na žaru posluže i chadolbagi, a kad u jednom zalogaju zajedno pojedete morsku hranu, meso i povrće, to se zove samhap. Ovdje je meso bilo hanwoo, pa je onaj puni umami okus masnoće bio jači nego kod obične govedine.

Povrće i prilozi, ovoliko svega dolazi u setu

Nisu tu bili samo morski plodovi i meso, nego i povrće u stvarno velikoj količini. Klice graha su bile naslagane kao mala planina, a pored su se vidjeli kimchi i ostali prilozi.

Izbliza se vidi da su pored klica graha stavili pirinačni papir u vodi, enoki gljive i tofu. Bilo je sasvim dobro uzeti pečeni chadolbagi, meso kapice i klice, pa to zamotati u pirinačni papir. Ima skoro isti osjećaj kao vijetnamski zamotuljci, pa vjerujem da i strancima to može biti lako prihvatljivo.

Enoki gljive, tofu i vlasac isto su došli na punom tanjiru. To nismo posebno naručivali, nego je sve bilo uključeno u osnovni set. Restorani sa školjkama na žaru na korejskoj obali uglavnom stvarno daju dosta priloga.

U korejskim restoranima svi prilozi su besplatni

E sad, kratko da spomenem i priloge. U korejskim restoranima kad naručite glavno jelo, automatski dobijete i male priloge uz njega, i to sve bez dodatne naplate. To nije nikakav tip ili usluga uz doplatu, nego je jednostavno dio korejske prehrambene kulture. Ljudi koji dolaze iz inostranstva na to se baš znaju iznenaditi.

Ovo je jangajji. Pravi se od povrća poput rotkve ili bijelog luka ukiseljenog u soja sosu, a okus mu je pomalo sladak i pomalo slan. Odlično dođe da osvježi usta dok jedete meso.

Kimchi. Za ovo stvarno ne treba neko posebno objašnjenje. Gdje god da odete u korejski restoran, ovo je klasika nad klasicima koja gotovo nikad ne izostane.

Kkakdugi. To je rotkva narezana na kockice i pomiješana s čili pahuljicama. Hrskavija je od kimchija, pa uz masnije meso ili morsku hranu baš fino osvježi.

Ovo je myeongi namul. To su listovi planinskog bijelog luka ukiseljeni u soja sosu, a kad na njih stavite pečeno meso i komad školjke pa sve zamotate, dobijete fin aromatičan okus koji presiječe masnoću. U suštini, ovo ima ulogu lista za zamatanje zalogaja.

Kreće pravo pečenje

Chadolbagi se peče ovako, preko klica graha i vlasca, skoro kao da sve zajedno pržite. Ako prvo stavite povrće pa preko njega meso, vlaga iz povrća se digne i meso se ispeče sočno bez da zagori. Kad sve bude gotovo, meso i povrće se izmiješaju pa ih uhvatite zajedno jednim potezom štapića, a to je puno bolje nego jesti odvojeno.

Kad počnete stavljati sve na roštilj, prizor izgleda ovako. Abalon se od topline migolji po oklopu, pored njega meso kapice polako dobija zlatnu boju, a škampi prelaze iz plavičaste u crvenu. Osoblje nam je na početku podesilo jačinu vatre i reklo kojim redom šta ide. Prvo abalon i kapice, onda kad se malo ispeku ide chadolbagi, a na kraju se preko svega rasprostru klice graha i vlasac. Škampe samo ubacujete u prazne dijelove roštilja između ostalog.

Sam proces pečenja je najveći šarm korejske morske hrane

Kad pečenje stvarno krene, na roštilju nastane totalni haos. Iz chadolbagija cvrči mast, klice graha puštaju vlagu i prave onaj šišteći zvuk, a škampi su već pocrvenjeli. Dim, zvuk, miris, sve skupa, meni je upravo taj proces najveća čar restorana s morskom hranom na korejskoj obali. Ne dobijete gotovo jelo da ga samo pojedete, nego sami pečete, gledate kako se sprema i hvatate pravi trenutak da uzmete zalogaj. Cijeli taj proces je zapravo obrok.

Kad abalon primi toplotu na roštilju, tijelo mu se uvija unutar oklopa. Pošto se peče živ, nekome ko to vidi prvi put može biti malo šokantno. Dok se peče, uz rub oklopa počnu izlaziti sitni mjehurići soka, a kad i taj sok pojedete zajedno s mesom, okus mora doslovno ostane u ustima.

Kad kapicu pečete u oklopu, sok ostane skupljen unutra baš ovako. To je sasvim drugačiji okus od one verzije gdje se meso odvoji i peče direktno na roštilju. Ova u oklopu je vlažnija i mekša upravo zato što zadrži svoj sok. Uz ono cvrčanje i miris dima koji se diže, dok jedete gledajući, slušajući i udišući sve oko sebe, okus se stvarno čini duplo jačim.

Iskreno, iz ugla nekoga ko je ovo jeo na više mjesta

Da budem potpuno iskren, jeo sam morsku hranu na korejskoj obali na dosta mjesta i teško je reći da je ovdje bilo ubjedljivo najukusnije. Na Jagalchi tržnici u Busanu izbor je puno širi, a na Jejuu se sjećam da su abalone bili veći. I u unutrašnjim gradovima za sličan novac nekad dobijete mini kurs meni pa čak i sashimi. Ali kad uzmete u obzir da je ovo turističko mjesto, kvalitet je bio sasvim dobar, a količina iznad očekivanja. Najveća vrijednost ovog restorana iskreno nije bila samo u hrani, nego u tome što jedete doslovno odmah uz more.

Nije bilo samo do hrane, nego i do prozora s pogledom na more

Ali ono što mi se svidjelo kod ovog restorana nije bila samo hrana. Ako sjednete uz prozor, kroz veliko staklo odmah vidite more. Bila je jesen, ali toplije nego što smo očekivali, pa smo umjesto vanjske terase izabrali mjesto unutra uz prozor. Ispred je bila i terasa s palmama i suncobranima, pa sam pomislio da bi po lijepom vremenu bilo super jesti i vani.

Na svakom stolu je bio postavljen roštilj, a razmak između stolova je bio sasvim komotan, tako da možete jesti opušteno bez da vas nervira susjedni sto. Kad se morska hrana peče, ipak se digne nešto dima, pa ovakav razmak stvarno ima smisla.

Korejski obalni restoran gdje jedete gledajući more

Kad izađete vani, pogled izgleda ovako. Odmah ispred je luka, a iza nje se vide ostrva. Na korejskoj obali ima puno restorana s morskom hranom gdje možete jesti uz ovakav pogled na more, a to da isto jelo drugačije doživite kad ga jedete tik uz obalu, vjerovatno važi svugdje na svijetu.

Ispred restorana stoje palme, a na terasi prekrivenoj umjetnom travom postavljeni su suncobrani i stolice. Iako je restoran s morskom hranom, spolja ima skoro pa resort vibru. Ovih dana restorani na korejskoj obali dosta pažnje posvećuju izgledu eksterijera. Ranije su uglavnom imali onaj stari, pomalo skromni izgled ribljih restorana, ali sada se baš vidi razlika.

Ovo je vanjski izgled zgrade. Kad izađete prema terasi, more vam je odmah ispred, a šarene stolice su bile raspoređene tako da su mnogi sjedili tu prije ili poslije jela i samo gledali more.

More koje se vidi između palmi stvarno je ovoliko blizu. Kad je lijepo vrijeme, to je baš onaj pogled zbog kojeg vam se više sjedi vani nego unutra. Fotografisano je telefonom pa je kvalitet slike malo slabiji, ali atmosfera na licu mjesta se svejedno može osjetiti.

Korejska morska hrana uz obalu ne traži da idete baš daleko

Jesti morsku hranu na korejskoj obali nije samo stvar da napunite stomak. To je cijeli proces u kojem vam se pred očima živi abalon migolji, meso kapice lagano dobija zlatnu boju, a mast iz chadolbagija cvrči i klizi preko klica graha. Sve to je dio obroka. Iskustvo koje vam ispuni svih pet čula i prije nego što uopšte podignete štapiće, to je po meni prava čar restorana na korejskoj obali.

Još jednom da ponovim, ovo nije tekst kojim preporučujem samo jedan određeni restoran. Gdje god da krenete duž korejske obale, ovakve restorane sa školjkama na žaru nije teško pronaći. Od Haeundaea u Busanu, preko Yeongjongda u Incheonu, Gangneunga, Pohanga, Tongyeonga i Yeosua, pa sve do Jejua. Gdje ima mora, gotovo sigurno ima i ovoga. Ako tokom putovanja po Koreji budete prolazili negdje blizu obale, stvarno vrijedi ući barem u jedan restoran sa školjkama na žaru.

Informacije o restoranu iz ovog teksta

Ovaj post je prvobitno objavljen na https://hi-jsb.blog.