Isplativ hotelski doručak na bazičnom buffetu

Na doručku u Shilla Stay Ulsanu bio sam 7. ožujka u 7 ujutro. Odsjeli smo u Ulsanu nas troje, s mlađim bratom i suprugom, usput dok smo putovali i u Gyeongju. Rezervirao sam paket s doručkom za dvije osobe za oko $97. Ako doručak uzmete zasebno, ispadne oko $22 po osobi, tako da se paket stvarno više isplati.

Shilla Stay je zaseban brend iste tvrtke koja vodi i The Shilla, luksuzni hotel po kojem je Koreja dosta poznata. Sama kategorija jednostavno nije ista. Dok je Shilla Hotel luksuzni hotel s pet zvjezdica, Shilla Stay spada u poslovne hotele pa su i cijene puno niže. Ima dosta ljudi koji samo vide ime “Shilla” pa odmah misle da je preskupo, ali uopće nije tako.

Ovaj tekst je zapravo detaljan pregled svega što sam to jutro jeo na doručku u Shilla Stay Ulsanu, fotografiju po fotografiju. Nisam htio napisati onu klasičnu recenziju tipa “bilo je super~” nakon par usputnih slika. Da bi čovjek prije rezervacije mogao procijeniti isplati li se, treba stvarno vidjeti što je sve na buffetu, pa sam doslovno slikao svako jelo. Samih fotografija ima više od 60. Ovaj blog se prevodi na više od 70 jezika, uključujući engleski, japanski i kineski, pa sam htio da i stranci mogu izravno kroz slike vidjeti što se poslužuje na korejskom hotelskom doručku.

Ulaz i sjedenje na doručku u Shilla Stay Ulsanu

Kad izađete iz lifta na 2. katu, ulaz u prostor za doručak vam je odmah ispred očiju. Nema traženja, doslovno ga vidite čim izađete. Dok sam ulazio, primijetio sam da se dosta stranih gostiju odmah uočava, vjerojatno zato što je Ulsan blizu Busana. Ja živim u Daejeonu, velikom gradu oko dva sata južno od Seula, i u hotelima tamo gotovo nikad nisam viđao strance. Ovdje je atmosfera stvarno bila malo drukčija.

Sjedenje je bilo uglavnom organizirano oko stolova za dvije osobe. Uz prozore se kroz velike staklene stijene vidi gradska cesta u Ulsanu, a kad sjednete tamo ujutro, svjetlo je stvarno jako lijepo. Unutarnji dio ima drukčiji ugođaj zbog tamnijih zidova i rasvjete, ali meni je ipak bilo bolje uz prozor. Razmak između stolova bio je dovoljno velik da ne morate paziti na svaku sitnicu što radi osoba do vas, a na svakom mjestu su pribor i salvete već bili uredno postavljeni.

Korejski prilozi (banchan)

Ovo je kutak s korejskim prilozima, odnosno banchanom. Na jednom mjestu redali su se pirjani lotusov korijen, kimchi, svježi geotjeori, začinjeni špinat i razne vrste ukiseljenog povrća. Na korejskim hotelskim doručcima baš po tome koliko je ovaj dio raznolik često procjenjujem koliko se hotel stvarno potrudio, a Shilla Stay Ulsan je za poslovni hotel tu bio sasvim solidan. Sve sam slikao po jelima, pa ću pokazati jedno po jedno.

Ovo je sigeumchi namul, odnosno začinjeni špinat. To je jedan od najčešćih priloga u korejskoj domaćoj kuhinji. Blanširani špinat pomiješa se sa sezamovim uljem, soli i sezamom. Nije ljut, nego ima blag i orašast okus, pa ga i oni koji prvi put probaju korejsku hranu mogu jesti bez problema. Imao je i malo paprike, pa je izgledao lijepo, a uz jutarnju rižu stvarno odlično paše.

Ovo je gukmul kimchi, odnosno kimchi s puno tekućine. Kupus je narezan i stavljen u rasol, pa je puno blaži i svježiji od običnog kimchija. Skoro pa se može reći da uopće nije ljut. U Koreji ga jedu s rižom ili između težih jela da osvježi nepce. Kad vam je ujutro želudac malo težak, jedna žlica te juhe stvarno baš fino razbistri okus u ustima.

Ovo je geotjeori, svježi kimchi. Kad ljudi čuju riječ kimchi, obično odmah pomisle na fermentiranu verziju, ali geotjeori je svjež kimchi koji nije dugo stajao. Kupus je hrskav, začin djeluje svježe, pa je tekstura potpuno drukčija od zrelog fermentiranog kimchija. Ima malo čilija, pa jest pikantan, ali nema onu kiselu notu koju ima stariji kimchi.

Ovo je jangajji, povrće ukiseljeno u sojinom umaku. Paprike, stabljike češnjaka i luk dugo stoje u sojinom umaku pa okus bude slankast, ali i lagano sladak. Iako ima paprike, tijekom kiseljenja dosta izgubi ljutinu, pa nije ljuta kao svježa paprika. Ako to stavite na rižu i jedete zajedno, okus baš sjedne kako treba.

Ovo je ojingeo jeotgal, fermentirana slana lignja. Iskreno, ovo je baš jelo koje se ili voli ili ne voli. Prilično je ljuto, slano, a taj fermentirani umami okus je dosta jak. I Korejci ga jedu samo u malim količinama uz rižu, nije nešto što se natrpa na tanjur. Ako ga prvi put probate, stvarno uzmite sasvim malo.

Ovo je yeongeun jorim, odnosno pirjani lotusov korijen. Pirja se u sojinom umaku, šećeru i sirupu pa bude slatko-slan. Tekstura je istovremeno hrskava i pomalo žvakasta. Zbog rupica u presjeku strancima je često baš zanimljiv za vidjeti, a kako nije ljut i ima slatkast okus, većina ga može jesti bez ikakvog otpora. Supruzi je to bio najdraži prilog pa ga je na tanjur uzela baš puno.

Ovo je mumalleangi muchim, odnosno začinjena sušena rotkvica. Rotkvica se tanko nareže, osuši, pa zatim pomiješa s čilijem, sezamovim uljem i ekstraktom šljive. Najvažniji dio ovdje je baš ta žvakasta tekstura. Što duže žvačete, to više izlazi prirodna slatkoća rotkvice.

Tek sam obišao kutak s prilozima, a tanjur je već bio težak. A kruh i zapadni dio buffeta još nisam ni pogledao.

Kruh i peciva

Idemo dalje na kutak s kruhom. Prvo kroasan. Bio je mini veličine pa se lako pojeo u jednom zalogaju, izvana hrskav, iznutra mekan, sasvim pristojan. Naravno, nije imao baš onaj dojam da je upravo izašao iz pećnice, nego više onaj poznati hotelski buffet standard.

Ovo je cinnamon swirl. Bio je sladak i stvarno je imao dosta izražen miris cimeta. Uz kavu je to bila sasvim dobra kombinacija.

Ovo su vanilla crown i apple crown. Oboje su bila lisnata peciva s kremom ili nadjevom od jabuke na vrhu, ali apple crown je bio finiji. Vanilija mi je ipak bila malo teška.

Namaza je bilo četiri vrste: maslac, džem od jagode, džem od jabuke i džem od borovnice.

Ovo je morning roll. U Koreji takav mali okrugli kruh zovu “jutarnji kruh”. Meko je i blago slatkasto. Mogao se jesti i bez džema, sasvim bez problema.

Ovo je mini panini. Bio je prekriven bijelom krpom pa je ostajao topao, a tekstura mu je bila žvakastija i drukčija od morning rolla.

Bilo je i raženog kruha narezanog na šnite, kao i običnog tosta, a odmah do toga stajao je toster pa ste ga mogli zapeći kako god želite.

Ovo su baget s orasima i obični baget. Stajali su cijeli na dasci, a pokraj njih je bio nož pa si svatko može odrezati koliko želi. Samo kruha i peciva bilo je skoro deset vrsta, pa i ako vam korejska hrana ne sjedne najbolje, samo s kruhom se ovdje bez problema može složiti sasvim pristojan doručak.

Vafli i dodaci

Bilo je i vafla. Bio je mini veličine, presavijen napola i naslonjen uspravno; izvana lagano hrskav, iznutra mekan i vlažan. Dodaci su bili kompot od trešnje, tučeno vrhnje, javorov sirup i sjeckani orasi. Supruga ga je jela s trešnjom i tučenim vrhnjem, a ja sa sirupom i orasima, i iskreno, kombinacija sa sirupom i orasima mi je bila bolja. Sam vafl nije bio pretjerano sladak pa je trebalo dosta sirupa da okus baš dođe do izražaja.

Stanica s rižinim rezancima

Ovo mi je bio najdraži kutak na doručku u Shilla Stay Ulsanu. U drvenim kutijama odvojeno su stajali rižini rezanci, kupus, klice graha i bukovače. U zdjelu sami uzmete sastojke koje želite, predate ih osoblju, a oni ih odmah tamo prokuhaju i posluže s vrućom juhom.

Sličnu noodle stanicu probao sam i u Hilton Millenniumu u Bangkoku, ali iskreno, ni ovo nije bilo ništa lošije. Za doručak u poslovnom hotelu ovo me stvarno iznenadilo.

Bukovače su već bile pripremljene na komade pa ste ih samo uzeli. Klice graha daju hrskavost. Rižini rezanci bili su plosnati, baš oni slični vijetnamskom phou. Kupus pak juhi daje slatkoću kad se skuha, pa ga obavezno preporučujem dodati. Ja sam stavio sve četiri stvari, a mlađi brat je preskočio gljive.

Od umaka su bili pripremljeni hoisin, penang umak, sriracha i čili ulje. Ja sam dodao malo srirache i malo čili ulja, pa mi je baš godilo što sam od jutra pojeo nešto ljutkasto. Oni koji ne mogu jesti ljuto mogu staviti samo hoisin i to je već dovoljno da se osjeti puni okus.

Mandu, naan i curry

Ovo su mandu, korejske okruglice u bambusovoj košari na pari. Stil je bio poput kuhanih dumplinga, pa je tijesto bilo vlažno i malo prozirno, a unutra su bili povrće i meso. Bili su veličine jednog zalogaja pa ih je bilo lako uzeti i umočiti u soja umak.

Ovo je naan, i to mi je bio jedan od najboljih dijelova cijelog doručka. Ali kad sam došao, ostalo je već samo nekoliko komada. Ako je i u 7 ujutro stanje bilo ovakvo, onda stvarno postoji šansa da kasnije više ništa ne ostane.

Pokraj naana bio je curry upravo za to da ga jedete zajedno s kruhom. Bio je to narančasti kremasti curry s malo vrhnja odozgo i dosta gust. Nije bio posebno ljut, više blag i nježan, i s naanom je stvarno odlično funkcionirao. Ta kombinacija naan + curry bila mi je broj jedan na tom doručku. Čak mi je bio ukusniji i intenzivniji od curryja za doručak koji sam jeo u Hyattu u Kota Kinabaluu.

Topla zapadna jela

Ovo je kajgana. Količina je bila dobra, ali bila je malo suha. Ako očekujete baš sočnu kajganu, mogla bi vas malo razočarati.

Ovo je bokkeumbap, korejska pržena riža. To je jedno od onih jela koje skoro uvijek vidite na korejskim hotelskim doručcima. Bila je sasvim u redu. Kad sam jeo s kimchijem, okus je ipak malo više došao do izražaja.

Ovo su bile mahune, gljive i paprika kratko pirjani na tavi. Okus je bio lagan i čist. Između mesnijih jela dobro su došli kao nešto što malo osvježi nepce.

Ovo je bacon. Nije bio hrskav, više na sočnoj strani, ali slanost mu je bila taman pa je s kruhom bio stvarno dobar. I to mi je bio jedan od dražih menija.

Kobasice su bile narezane na male komade za jedan zalogaj, a izvana su imale tragove roštilja. Kako su bile s biljem, okus im je bio osjetno bogatiji od običnih kobasica. Mlađi brat je samo to uzeo tri puta zaredom. Rekao je nešto u stilu: “Ova kobasica je baš brutalno dobra. Ja bih mogao jesti samo ovo.” Nakon kombinacije naan + curry, ove kobasice i bacon bili su mi na vrhu.

Ovo je krumpirov gratin. Sir se gore otopio i lijepo zapekao, ali iskreno, za jutro mi je to bilo malo teško. Tko baš voli sir, vjerojatno će uživati.

Ovo je bilo pecivo pečeno s kremom odozgo i posuto listićima badema. Mislim da je to bio garlic French toast, ali točan naziv menija više ne pamtim. Bilo je dosta slatko, skoro više kao desert nego doručak.

Salata i deli dio

Do ovog trenutka, prije nego što sam uopće napravio puni krug oko buffeta, već sam bio na drugom tanjuru. Mlađi brat je već sjeo i počeo jesti, a ja još nisam ni stigao do salata.

Ovo je bio dio s dodacima za salatu i dressingom. Crveni vinski ocat, balzamični ocat, maslinovo ulje i mlinac za papar bili su poredani jedan uz drugi, a tu su bili i krutoni, crne masline, sjemenke suncokreta i zelene masline. Budući da ste omjer octa i ulja mogli sami složiti, dressing ste mogli prilagoditi baš svom ukusu.

Ovo je salama. Bila je s komadićima papra, pa se tijekom žvakanja fino osjeti aroma. Na kruhu je bila baš pun pogodak.

Ovo je beer ham. Bila je tanja od salame i svjetlije ružičaste boje, a vidjela se prava struktura mesa pa se jasno razlikovala od obične prešane šunke. Kako je bila blaža, dobro će sjesti onima kojima previše slano zna smetati.

Ovo je bio cijeli raspored ta dva narezka. Prezentacija je bila složena gotovo kao cvijet, pa se čak i za buffet osjetilo da su se malo potrudili. Ipak, da je bilo još nešto poput pršuta ili dimljene šunke, izbor bi bio širi. To mi je malo falilo.

Povrtna salata

Ovo je opći izgled salatnog dijela. Tri velike zdjele s drvenim obrubom bile su ispunjene različitim vrstama povrća, a od dressinga su bila dva: narančasti dressing na bazi mrkve i dressing od meda i limuna. Informacije o alergenima bile su istaknute i na korejskom i na engleskom, pa je stranim gostima sigurno bilo lakše provjeriti što jedu.

Ovo je bok choy. Bio je poslužen sa stabljikom pa je bio baš hrskav. Nije bio gorak, a imao je dosta vlage, pa je bio odličan za uzeti malo nečeg laganog.

Ovo je zelena salata. Bila je svježa, ali problem je bio što je to bila jedina vrsta salate. Bilo bi puno bolje da su uz nju stavili i romaine ili crvenu salatu.

Ovo su listovi crvene cikle. Tamnoljubičaste stabljike odmah su mi upale u oči. Listovi cikle nisu baš česti na korejskim buffetima, pa mi je to bilo zanimljivo. Kad sam ih začinio maslinovim uljem i balzamikom, ona lagana gorkasta nota se lijepo ublažila.

Ovo je salata od trakica mrkve. Imala je dosta naglašen slatko-kiseli okus i super je djelovala kao nešto što otvara apetit. Kad se na tanjuru spoji sa salamom, slano i kiselo baš lijepo kliknu.

Ovo je salata od fusilli tjestenine. Iskreno, umak je bio dosta gust pa je djelovala pomalo teško. Jedna ili dvije žlice su sasvim dovoljne.

Ovo je salata od ječma. Kuhani ječam bio je pomiješan s brusnicama, listićima badema i paprikom. Tekstura ječma koja fino pucketa i slatkoća brusnica bili su glavni štos, ali količina je bila otprilike jedna zdjela pa mi je djelovalo kao nešto što bi se, ako je popularno, brzo ispraznilo.

Pića

Ovo je kutak s pićima. Stakleni vrčevi bili su poredani na drvenim stalkovima, a boje su bile baš lijepe: žuta, prozirna, crvena i svijetlozelena. Jutarnje sunce kad prolazi kroz vrčeve još više ističe te boje pa sve izgleda baš privlačno.

Ovo je sok od šljive. Prvo što osjetite nije slatkoća nego kiselkasta svježina. Nakon masnijih jela bio je savršen za pročistiti usta. I supruga je rekla: “Ovaj sok je najbolji.”

Ovo je sok od bijelog grožđa. Puno je blaži i slađi od soka od šljive. Ako očekujete intenzivan voćni okus, mogao bi vam djelovati malo mlako.

Ovo je sok od korejske mandarine. U Koreji riječ gamgyul obično se odnosi na mandarinu karakterističnu za otok Jeju. U usporedbi s običnim sokom od naranče manje je kiseo, a slatkoća je izraženija. Uz kruh mi je to bio najsigurniji i najlakši izbor.

Voće, pahuljice i jogurt

Od voća su bile ponuđene banana, naranča i jabuka. Naranče su bile narezane u polumjesece, a jabuke na tanke kriške pa ih je bilo lako uzimati tijekom jela kao nešto lagano između ostalog.

Od pahuljica su bile tri vrste: corn flakes, fruit ring i čokoladne kuglice. Od mlijeka su ponudili obično mlijeko i zobeno mlijeko. To što su se sjetili i zobenog mlijeka vjerojatno znači da su mislili na goste s netolerancijom na laktozu ili na vegane. Taj dio mi je djelovao stvarno pažljivo. Čak ni u nekim hotelima u Tajvanu ili Bangkoku nisam baš često vidio da imaju i zobeno mlijeko.

Ovo je krupni prikaz corn flakesa. Među alergenima su bili navedeni pšenica i soja.

Jogurti su bili obični i hallabong jogurt. Hallabong je posebna sorta citrusa s Jejua, pa mi je bilo baš drago vidjeti ga i na hotelskom doručku. Obični jogurt nije bio gust poput grčkog, bio je dosta tekuć, ali za preliti preko pahuljica zapravo je ta gustoća bila i bolja. Hallabong jogurt imao je blagi miris mandarine i umjerenu slatkoću pa je bio sasvim dobar i sam za jesti žlicom.

Ovo su müsli. Baza je bila zob, a unutra su bili grožđice, sjemenke bundeve, listići badema i komadići sušenog voća. Količina se već malo smanjila, pa izgleda da je to bilo dosta traženo.

Kava i čaj

Aparat za kavu bio je jedan, potpuno automatski, marke EGRO. Pisalo je da koristi talijanska zrna COVA. Okus je bio sigurno bolji od kave iz trgovine ili automata, ali ipak ne na razini specijaliziranog kafića. Točno onaj nivo hotelske kave iz buffeta. Kako je aparat bio samo jedan, u špici se moglo dogoditi da treba malo pričekati.

Od čaja su ponudili Ahmad Tea English Breakfast, Earl Grey i čaj od heljde. Sa strane je bio i cimet u prahu. Moj mlađi brat, koji ne pije kavu, stavio je malo cimeta u Earl Grey i rekao nešto kao: “Baš fino miriši.”

Omlet pripremljen na licu mjesta

Omlet se radio u kutku za pripremu po narudžbi. Kažete osoblju koje sastojke želite, a oni ga ispeku odmah ispred vas. Ja sam tražio šunku, sir i papriku. Izvana je bio lijepo zapečen, a iznutra mekan i lagano polutekuć. Jedini minus je što je u jutarnjoj špici ispred stajalo troje ili četvero ljudi pa se moralo malo čekati.

Moji tanjuri

Nakon što sam obišao cijeli buffet, ovo su bili stvarni tanjuri koje sam si složio i pojeo. Kod buffeta je ipak najzabavnije baš to kako si sam iskombiniraš što želiš.

Ovo je prvi tanjur. Kao glavni dio stavio sam beer ham i bacon, a dodao dvije kobasice, mahune, žlicu krumpirova gratina i komad paninija. Blagi okus beer hama i slankasti bacon bili su dobar kontrast pa ih je bilo gušt jesti naizmjenično. Krumpirov gratin je nakon što sam ga prebacio na tanjur izgubio na okusu jer se sir stisnuo, pa nije bio toliko dobar kao kad se jede odmah uz buffet.

Drugi tanjur složio sam kao miks korejske i zapadne hrane. Mandu, salama, začinjeni špinat, geotjeori, sir i krekeri, plus naan i curry, sve na jednom tanjuru. Izgleda možda malo kaotično, ali u tome i jest draž buffeta, zar ne. Baš na tom tanjuru neočekivano mi je dobra bila kombinacija geotjeorija i sira.

Ovo je konačna verzija rižinih rezanaca. U širokim rezancima bili su kupus, klice i bukovače, a gore sam dodao srirachu i čili ulje. Juha je bila bistra, ali okus joj je bio dubok, i za smiriti želudac ujutro ovo mi je bilo savršeno.

Ovo je treći tanjur. Uzeo sam pomalo od začinjenog špinata, salate od mrkve, salate od ječma, salate od fusilli tjestenine, krumpirova gratina i fermentirane lignje. Salata od ječma bila mi je super jer je zadržala teksturu i na tanjuru, a kod lignje se opet pokazalo da je najbolje uzeti baš malu količinu.

Za kraj dvije zdjele pahuljica. Jedna je bila corn flakes s čokoladnim kuglicama i mlijekom, a druga müsli namočeni u mlijeku. Corn flakes treba pojesti brzo dok su još hrskavi, a müsli je finiji kad malo omekša. Iskreno, do tog trenutka već sam bio dosta sit pa se ne može reći da nisam jeo malo na silu.

Ukupni dojam o doručku u Shilla Stay Ulsanu

Ako gledam isplativost, bio sam zadovoljan. Za paket za dvije osobe s doručkom od oko $97, ovo mi je stvarno djelovalo kao doručak koji se isplatio. Čak i da se posebno plati oko $22 po osobi, ne bih imao osjećaj da sam bacio novac.

Najbolji dio bili su mi kombinacija naan + curry, kobasice, bacon i stanica s rižinim rezancima. Posebno su me rezanci iznenadili jer ih osoblje priprema odmah na licu mjesta, pa sam išao s nižim očekivanjima jer se ipak radi o poslovnom hotelu, a na kraju sam ostao baš ugodno iznenađen. Slične noodle stanice probao sam u Hilton Millenniumu u Bangkoku i Hyattu u Kota Kinabaluu, ali ni ovdje razina nije bila ništa slabija.

Bilo je i nekoliko minusa. Kajgana je bila malo suha, izbor zelenih salata bio je slab jer je praktički bila samo jedna vrsta, a naan je očito bio popularan pa ga nije bilo puno i trebalo je pogoditi dobar trenutak. I aparat za kavu bio je samo jedan, pa je čekanje u jutarnjoj gužvi znalo biti malo neugodno.

Nadam se da će ovo biti korisno svima koje zanima kako izgleda korejski hotelski doručak ili razmišljaju o rezervaciji u Shilla Stay Ulsanu. Ja bih sljedeći put volio isprobati Shilla Stay u nekom drugom gradu. Isti je brend, ali baš me zanima koliko se doručak razlikuje od poslovnice do poslovnice.

Osnovne informacije o Shilla Stay Ulsanu

• Naziv hotela: Shilla Stay Ulsan
• Adresa: 200 Samsan-ro, Nam-gu, Ulsan
• Glavni telefon: +82-52-901-9000
• Telefon doručka (kafić): +82-52-901-9107
• Radno vrijeme doručka: radnim danom 06:30~09:30 / vikendom i praznicima 07:00~10:00
• Cijena doručka: odrasli oko $16~$22 po osobi (ovisno o razdoblju)
• Prijava: 15:00 / odjava: 12:00
• Parkiranje: oko $4 po noćenju za goste hotela (podzemna garaža)
• Lokacija doručka: 2. kat hotela

Ova je objava izvorno objavljena na https://hi-jsb.blog.