Korejska hrana test: Haidilao u Emart24 - Kuhamo u trgovini?!

Bok ekipa, evo me opet!

Iskreno, danas sam bila gladna. Ali ne ono "pojest ću vola" gladna, nego više... trebam nešto prigristi, kužite? Nešto brzo, toplo i ukusno. I tako sam uletjela u najbliži Emart24 (to vam je ovdje na svakom uglu) i na polici ugledala Haidilao Mara Fun. Ako volite ljuto, sigurno ste čuli za "Mara" okus. Već ga dugo mjerkam i danas je bio taj dan.

Inače ovakve stvari nosim doma i snimam recenzije u miru, ali danas? Danas radimo nešto drugačije. Skuhat ću ih i pojesti direktno u trgovini. Da, dobro ste pročitali. U korejskim trgovinama je to sasvim normalno, ali znam da bi nas doma u Hrvatskoj teta na blagajni čudno gledala da počnemo kuhati ručak. Zato, idemo vidjeti kako to funkcionira!

Današnji izbor: Haidilao Mara Fun. Cijena? 3.200 KRW. To je otprilike 2,15 €. Haidilao je inače onaj mega-popularni kineski lanac za Hotpot – ako znate, znate. Ovo je njihova "brza" verzija. Za razliku od "Mara-tang" (juha), "Mara-fun" je više fokusiran na staklene rezance i gusti umak. Za instant hranu u trgovini, to je mrvicu skuplje, ali hej... ako naručite pravi Hotpot, ode 20 eura dok si rekao keks. Tako da, za brzinski obrok? Može proći.

Što se krije unutra?

Bacite oko na poklopac. Tu je mali kuhar koji sjedi na rezancima – maskota koju ćete često viđati na Haidilao proizvodima. Gore desno piše "Mara okus". Ovo je osnovna verzija. Ako ste mazohisti i želite da vam usta gore, postoji i ljuća verzija. Ja sam prvi put na ovome, pa idem lagano (barem se nadam).

Nutritivne vrijednosti i porijeklo (Uff...)

Okrenemo pakiranje i... šok. Na 100g ima 357 kcal, što je ok, ali natrij? 3.710 mg! Ljudi moji, to je solna bomba. O tome ćemo detaljnije kasnije, ali pripremite bubrege.

Mali trik za vas: Pogledajte barkod. Počinje s 697. To znači – Kina. Korejski proizvodi počinju s 880, naši europski su drugačiji. Dakle, iako smo u Koreji, ovo je 100% uvezeno iz Kine. Dobro je znati što jedete, zar ne?

Koliko je zapravo ljuto?

Straga imaju "Spiciness Level" ljestvicu od 1 do 5. Ovo je razina 2. Ima sličicu vatru, ali 2 od 5? To bi trebalo biti podnošljivo. Ona ljuća verzija je vjerojatno 4 ili 5. Možda skupim hrabrosti za to drugi put, ako preživim ovo.

Unboxing (Gdje je ostatak?)

Otvorim poklopac i... čekaj malo. To je to? Jedan paketić rezanaca i dvije vrećice s umakom. Unutra je linija '注水线' – to na kineskom znači "do ovdje toči vodu". Rezanci su prozirni i tanki, ali čine se... maleni. Hoću li se ja najesti od ovoga? Za 2 eura u Koreji možete kupiti dvije velike porcije običnih rezanaca. Iskreno? Malo sam razočarana količinom.

Evo ga sve na hrpi. Čaša, rezanci, tekući umak (crvena vrećica) i suhi začini (zelena vrećica). Prazna čaša izgleda tužno, a rezanci mi stanu u dlan. Osjećaj je malo "meh" s obzirom na cijenu, ali ajde, možda je okus čudo. Idemo kuhati.

Sve sam ubacila unutra. Crna masa je tekući umak, a ovo crveno pored je ulje sa suhim povrćem. Zanimljivo je da su rezanci bili posebno zapakirani u plastiku. Obično su u korejskim čašama samo bačeni unutra. Ovo djeluje higijenskije, ali brate mili, koliko plastike...

Zumirajmo to malo. Tekući umak je gust i crn, podsjeća na pastu od graha. U suhoj vrećici vidim kockice tofua, luk, sezam i chili ulje. Još nisam ni vodu ulila, a već miriši na Maru. Intenzivno.

Kultura jedenja u trgovini (Ovo morate probati!)

Ok, kratka pauza za kulturološki šok. U Koreji, trgovina nije samo trgovina. To je restoran. Pogledajte sliku – aparati za vruću vodu, mikrovalne, kuhala za ramen. Sve je to besplatno za korištenje. Ne plaćate ništa ekstra, samo proizvod. Nema onog "kupio si, sad izađi van".

Samo staviš čašu pod aparat, pritisneš gumb i to je to. Vruća voda do crte. 90% trgovina ovdje ima ovakav setup. Kad vas uhvati glad usred noći, ovo je spas. Nema kuhanja doma, nema prljavog suđa.

Kako je to drugdje?

Evo kako izgleda prostor za jelo. Dugački stolovi uz prozor, stolice, sve spremno. U Japanu to zovu "eat-in" i tamo često morate platiti veći porez ako jedete unutra. Japanci zato često jedu vani na hladnoći da uštede koji cent. U Koreji? Nema te gluposti. Sjedni, jedi, uživaj.

U Tajlandu vam radnici sve pripreme – zagriju, uliju vodu. To je super usluga, ali kad je gužva, čekaš u redu. Ovdje u Koreji je sve "uradi sam". Brzo, efikasno i nitko te ne gnjavi. Meni osobno? Najdraža opcija.

Proces kuhanja

Voda je unutra. Chili ulje je isplivalo na površinu i odmah izgleda kao nešto iz pravog kineskog restorana. Prije par godina nitko nije znao što je Mara, a sad je to totalna ludnica u Koreji. Svi klinci to jedu. Kako mogu podnijeti tu ljutinu, nemam pojma, ali trend ne staje.

Pogledajte izbliza. Boja je... opasna. Crveno ulje, sezam i komadići plivaju. Para se diže i udara u nos onaj specifičan miris. Nije samo ljuto, nego onako... bocka u nosu? Te 3 minute čekanja su trajale vječno.

Gotovo je!

3 minute su prošle. Otvaram. Wow. Onaj crni umak se razmutio i juha je postala tamnocrvena. Masno je, mirisno i izgleda moćno. Miris "Sichuan papra" je toliko jak da sam mislila da će me izbaciti iz dućana. Ali budi apetit, neću lagati.

Idemo probati rezance. Kamera malo zeza fokus, ali vidite poantu. Stakleni rezanci su upili juhu i postali smećkasti. Kad ih dignem štapićima, rastežu se. Tekstura je totalno drugačija od običnog ramena. Žilavi su, skliski i zabavni za žvakanje. I da, kad su se napuhnuli, porcija izgleda pristojnije.

A vidi ovo – tofu! Kockice su zapravo debele i konkretne. Znate ono kad u našim juhama iz vrećice dobijete tri mrvice nečega? Ovdje se vidi povrće i tofu. Nije loše za te novce, iako i dalje mislim da bi moglo biti više.

Kakav je okus?

Iskreno? Okus je brutalan. Korejska hrana je inače ljuta, pa sam navikla na vatru u ustima. Ova razina 2 je meni sasvim ok.

ALI! Mara nije samo "ljuto". To je specifičan osjećaj. Zbog tog posebnog papra, jezik vam počne trnuti. Osjećaj je kao da ste liznuli bateriju od 9 volti ili kao blaga anestezija kod zubara. Gorkasto, ljuto i trne sve u isto vrijeme. Ako to nikad niste probali, bit će vam čudno. Neki mrze taj osjećaj, ja ga obožavam.

Pospremanje (Pazi, ovo je bitno!)

Kad završite, nema samo bacanja u kantu. Pogledajte sliku. Lijevo su boce/limenke. U sredini je posuda za juhu. Da, dobro ste čuli. Ako niste popili svu juhu (a nemojte, previše je soli!), ostatak izlijete u tu posebnu rupu. Desno ide ostalo smeće.

Korejci su majstori reciklaže i reda. Sve sam radiš: skuhaš, pojedeš, razvrstaš otpad. Čisto, uredno i nitko ne mora čistiti za tobom. Civilizacija, ljudi moji.

Zaključak

Dakle, Haidilao Mara Fun? Okus je top, ali omjer cijene i količine je malo "hm". Za 2,15 € možete naći i jeftinije opcije koje će vas više zasititi. Ali ako ste samo malo gladni i želite taj specifičan "trnci-u-ustima" osjećaj? Onda je ovo super izbor.

Ako volite ljuto, probajte. Ako niste nikad jeli Maru, ova razina 2 je dobar početak da vidite sviđa li vam se taj osjećaj.

I najvažnije – ako dođete u Koreju, morate probati kuhati u trgovini. Kupite ramen, sjednite uz prozor i gledajte prolaznike. To je doživljaj koji košta par eura, a pamtit ćete ga dugo.

Sljedeći put probam onu ljuću verziju... poželite mi sreću!

Ovaj sadržaj je originalno objavljen na https://hi-jsb.blog