Bajkoviti kafić od brvana skriven u korejskoj šumi

Kafić od brvana skriven u šumi ispred odmarališta Jangtaesan u Daejonu

Išli smo u Jangtaesan da vidimo jesenje lišće. Kafić uopće nije bio u planu.

Početkom novembra 2025., supruga i ja smo se rano ujutro zaputili ka Jangtaesanu — šumskom odmaralištu u Daejonu, gradu koji se nalazi oko dva sata južno od Seula. Znao sam koliko je Jangtaesan popularan u jesen, ali kad smo stigli oko 9 ujutro, parking je već bio krcat. Srećom, tik ispred ulaza u odmaralište postoji parking samo za kafić, pa smo tu ostavili auto. Pomislio sam — kad su nam već dali da se parkiramo, red je kupiti barem jednu kafu. Ali čim sam izašao iz auta i pogledao prema zgradi, osjetio sam da ovo nije mjesto gdje ćeš samo popiti kafu i otići.

Zgrada od brvana, šiljati trouglasti krov, lučni ulaz. Iza svega toga gusta planina i šuma metasekvoja prošarana crvenim jesenskim lišćem potpuno obavijaju čitavu zgradu. Na trenutak nisam bio siguran jesam li u Koreji ili negdje u evropskoj planinskoj kolibi. Od centra Daejona autom je samo 30 minuta, ali čim stigneš — čak i zrak je drugačiji.

Moja supruga dolazi iz zemlje gdje je cijelu godinu ljeto. U Koreji živi tri godine, ali je odrasla tamo gdje jesenje lišće jednostavno ne postoji. Zato svake jeseni u Koreji duže gleda kroz prozor. Ona je prva predložila da idemo u Jangtaesan. Rekla je — kad već idemo, idemo dok je najljepše.

Sve fotografije u ovom tekstu sam lično snimio tog dana.

Eksterijer kafića Coffee Interview — brvnara koju šuma čini savršenom

Ovo je eksterijer kafića. Iskreno, kad bi se ova zgrada stavila negdje sama za sebe, možda ne bi baš izgledala kao evropska planinska koliba. Ono što ovom kafiću daje taj osjećaj prave brvnare jeste upravo Jangtaesan. Gusta planina i drveće iza zgrade potpuno je obavijaju, pa se zgrada i priroda stapaju u jednu cjelinu i tako nastaje ta atmosfera. Stijene u dvorištu, malo drveće, dek koji se nazire sa strane — sve je uronjeno u šumu, tako da kafić postaje dio pejzaža. Da je ova zgrada bila u centru grada, bio bi to samo lijep kafić, ali sa Jangtaesanom kao pozadinom postaje potpuno drugi prostor.

Bilo je početkom novembra pa lišće još nije potpuno opalo. Mješavina zelene, žute i crvene boje, a kad se to spoji sa zgradom od brvana — izgleda kao slika. Odmah sam shvatio zašto je parking bio pun.

Kad priđete bliže, lučni ulaz je impresivniji nego što očekujete. Na drvenim stupovima visi natpis 'COFFEE INTERVIEW', a unutrašnjost luka je obložena tamnim prirodnim drvetom. S desne strane se vide parking i planina u jednom kadru, a tog dana je nebo bilo vedro pa je ovaj ugao posebno dobro ispao.

Kad pogledate sa strane, zgrada je veća nego što mislite. Duž drvenog zida nižu se rešetkasti prozori, a ispred je postavljen široki dek gdje se također može piti kafa. Vidite osobu koja izlazi na vratima? Čim otvorite ta vrata — odmah ste u šumi. To što nema granice između kafića i šume je najveća karakteristika ovog mjesta.

Pogledao sam nagore i slikao luk. Krivulja, drveni stupovi, zlatni natpis iznad. Sa nebom u pozadini izgleda prilično impresivno. Mislim da upravo ovakvi detalji prave razliku između "samo lijepog kafića" i "kafića s atmosferom".

Enterijer — visoki plafon i prirodno drvo stvaraju topao prostor

Spolja sam dobio osjećaj evropske brvnare, ali unutra je bilo drugačije. Plafon je otvoren visoko u obliku trougaonog krova pa nema nikakvog osjećaja skučenosti, a po zidovima su lučni prolazi. Cjelokupan ton je smeđe prirodno drvo, ali za razliku od egzotičnog vanjskog utiska, iznutra prvo osjećate toplinu i ugodnost. Kao da su evropskom senzibilitetu dodali istočnjačku toplinu. I sjedišta su raznovrsna — obični stolovi, bar-stolovi, sjedenje na podu — birate prema želji.

Bilo je rano ujutro pa je unutra bilo samo dva-tri para gostiju. Zvuk pripremanja kafe ispunjavao je prostor, a činilo se kao da je miris kafe upijen u samo drvo. Supruga je čim je ušla zastala gledajući u plafon — mislim da ju je prvo iznenadila visina, a onda rasvjeta koja visi. Zahvaljujući tome, mogli smo polako birati mjesto i udobno fotografisati.

Prostor za sjedenje na podu — udobnost bez cipela

Ovo je prostor za sjedenje na podu i meni se najviše svidio. Na drvenom podu su postavljeni okrugli jastuci sa niskim stolovima. Kad izujete cipele i popnete se, osjećate se kao da ste došli nekome u goste. Sa strane su lučni otvori koji ovaj prostor prirodno povezuju s ostatkom kafića, pa iako sjedite na podu, uopće se ne osjećate zatvoreno. Preporučujem ovo mjesto ako dolazite s porodicom ili u većem društvu.

Ni obične stolove nisam mogao zaobići. Tamni ovalni stolovi okruženi stolicama s crvenim jastucima — ova kombinacija boja se odlično slaže s drvenim prostorom. Stolovi su tik uz prozor pa kad sjednete, pogled na prirodu vam prirodno upada u oči. Osjećaj je bio kao da je novembarski Jangtaesan uokviren u prozorski ram.

Slikao sam prostor na podu iz drugog ugla. Ovdje su vrata prema vanjskom deku tik pored, pa sunce prosto pljušti unutra. Popodne sjesti ovdje, grijati se na suncu i piti kafu — to bi bio pravi odmor, ali mi smo došli ujutro pa nismo ulovili taj tajming. Sljedeći put planiram namjerno doći popodne.

Plafonska rasvjeta — detalj koji upotpunjuje prostor

Pogledajte u plafon. Velike okrugle lampe vise u nizu i upravo one upotpunjuju atmosferu enterijera ovog kafića. Način na koji vise između drvenih greda čini prostor mnogo većim, a svjetlost se meko širi i čitav ton postaje topliji.

Izbliza se vidi da su to dva-tri okrugla oblika spojena zajedno, a materijal izgleda kao hanji — tradicionalni korejski papir. Iza se naziru okrugli prozor i fenjeri na zidu. Svako sjedište ima drugačiji stil rasvjete, pa se atmosfera malo mijenja ovisno o tome gdje sjednete. Ovakvi detalji pokazuju da je ovo kafić koji ozbiljno shvata dizajn enterijera.

Vanjska terasa — kafa s pogledom direktno na šumu

Enterijer je odličan, ali ako je lijepo vrijeme, probajte sjesti vani. Na terasi su metalni stolovi i stolice, a preko ograde drveće je doslovno pred vama. Šuma je tako blizu da dok sjedite čujete kako vjetar ljulja lišće. Kafa popijana unutra i kafa popijana ovdje su definitivno različite. Isti latte, ali drugi zrak — pa se čini da je i ukus drugačiji.

I sa bočne strane zgrade postoje vanjska sjedišta. Tik ispred drvenog zida od brvana postavljene su stolice u pastelnim tonovima, a mali krov pruža hlad pa možete sjediti i kad sunce jako prži. Ako je unutra puno, ovdje ponekad ima slobodnih mjesta, pa nemojte samo proći.

Donji dek — skrivena sjedišta okružena šumom

Ovo je donji dek gledan odozgo. Tri suncobrana su otvorena, na drvenom deku su raspoređeni stolovi, a okolo je potpuno šuma. To su sjedišta gdje možete piti kafu okruženi drvećem, a mislim da dosta ljudi ode a da uopće ne zna da ovo postoji. Obavezno siđite i pogledajte.

Vitrina s desertima — užitak biranja za pultom

Zauzeli smo mjesto i otišli do pulta, a pred rashladnom vitrinom sam se zaustavio. Na gornjoj polici stoji ssuk gateau chocolat — kolač od korejskog pelina (ssuk), tamnozelene površine sa slojem žutog kreme na vrhu, presjek koji odmah privlači pogled. Na srednjoj polici su čokoladni terrine i baskijski cheesecake jedan pored drugog, a na donjoj polici svježe cijeđeni sokovi poredani po bojama, tako da i oni koji ne piju kafu imaju izbor. Kad stanete pred vitrinu, nije lako odabrati samo jedno.

Pored vitrine je polica s pečenim kolačićima. Slani kruh (sogeumpang) $3, slani kruh s kestenom $4.50, jedan pored drugog, a do njih tamni čokoladni keks $3.50, jabučni crumble keks $3.25, matcha bijela makadamija keks $3.50 — sve posloženo na tanjirima. Pozadi se vide i financier i madeleine. Keksovi su svi redom krupni i teški, pa je jedan uz kafu sasvim dovoljan.

Palmier pecivo $3.75 i slani kruh $3 sam slikao izbliza. Palmier je oblik lisnatog tijesta prelivenog čokoladom, prilično je velik, a slani kruh je okruglog oblika sa zrncima soli posutim po vrhu. Izbor je veći nego što biste očekivali, pa ako volite peciva, uživat ćete u biranju.

Naša narudžba — Citrus Love čaj, caffe latte, slani kruh

Dugo smo se dvoumili, ali na kraju smo naručili ovo. Ja sam uzeo čaj koji se zove Citrus Love, supruga caffe latte, i jedan slani kruh. Citrus Love je čaj u staklenom čajniku u kojem se sušeni latice cvijeća i biljke otapaju u vodi i daju boju. Uz čajnik dolazi prazna staklena čaša pa sami točite.

Dok smo čekali narudžbu, gledao sam kroz prozor — drveće s mješavinom zelene i crvene boje ispunjavalo je čitavo staklo. Supruga je dugo mirno gledala kroz prozor. Za nekoga ko je odrastao u zemlji gdje jesenje lišće ne postoji, sama činjenica da lišće mijenja boju mora biti svaki put iznova fascinantna. U Koreji živi tri godine, ali svake jeseni duže gleda napolje.

Citrus Love — čaj koji poboljšava raspoloženje samim pogledom

U čajniku plutaju narandžaste latice i zelene biljke, a sam vizual poboljšava raspoloženje. Miris se nježno diže. Svaki put kad otvorite poklopac čajnika, širi se citrusni miris — definitivno je u drugoj ligi od čaja u vrećicama.

Pogled odozgo na cijelu narudžbu. Čajnik Citrus Love, caffe latte i slani kruh zajedno na poslužavniku. Kad idete u dvoje u kafić i ne znate šta naručiti, ovakva kombinacija — jedan čaj, jedna kafa, jedan kruh — je odlično rješenje. Ova kombinacija nam se stvarno svidjela.

Caffe latte i slani kruh

Caffe latte koji je naručila supruga. Ima latte art u obliku srca, a pjena je tako fina da smo je dugo gledali prije prvog gutljaja. Rekla je da je mekana. Udio mlijeka je veći pa gotovo da nema gorčine — ukus koji neće smetati ni onima koji inače ne piju kafu.

Slani kruh. Korica je pečena do sjajnog zlatnog tona sa zrncima soli na vrhu. Veličine je dlana, spolja hrskav a iznutra žilav. Kad ga jedete uz latte, slanost i kremastost se smjenjuju i ruka stalno posže za još. Bilo nam je žao što smo naručili samo jedan za dvoje. Sljedeći put ćemo svako uzeti po jedan.

Slikao sam latte iz drugog ugla. Na svjetlu se tekstura pjene jasnije vidi. Čitao sam mnogo recenzija da je ovaj kafić poznat po odličnoj kafi, i nakon što sam probao latte, shvatam zašto se to govori.

Šetnja Jangtaesanom i pogled na kafić pri odlasku

Popili smo kafu i krenuli u šetnju Jangtaesanom. To je zapravo i bio cilj tog dana.

Šetali smo stazom kroz šumu metasekvoja. Bilo je početkom novembra pa je lišće prelazilo iz zelenog u crveno, a ta mješavina boja bila je ljepša od jedne jedine boje. Supruga je u hodu stalno gledala nagore. Sunce je prolazilo između visokog drveća, i pitao sam se kako se mora osjećati osoba koja je cijeli život vidjela samo zeleno, a sad gleda ovo. Sjetio sam se kad je prvi put vidjela jesenje lišće u Koreji i pitala: "Da li lišće boli?" — i nasmijao sam se sam sebi.

Na povratku prema parkingu ponovo sam pogledao kafić. Ugao sunca se promijenio u odnosu na jutro, pa je zgrada izgledala potpuno drugačije. I ljudi — bilo ih je mnogo više. Dok smo ulazili u auto, prirodno nam je izašlo: "Sljedeći put dođimo ljeti." To što smo to rekli znači da nam je ovaj kafić stvarno ostao u sjećanju.

Zašto preporučujem ovaj kafić za jednodnevni izlet u okolici Daejona

Iskreno, nisam namjerno tražio ovaj kafić. Saznao sam za njega zbog parkinga, a iz zahvalnosti sam ušao na jednu kafu — ali na kraju, ono što mi je tog dana najduže ostalo u sjećanju nije bila šetnja ni jesenje lišće, nego vrijeme provedeno sjedeći u ovom kafiću.

Ako tražite kafić u prirodi u okolici Daejona, ako planirate jednodnevni izlet u Jangtaesan, ili ako nekome ko dolazi iz zemlje vječnog ljeta želite pokazati korejsku jesen — svratite ovdje. Možete doći prije šetnje odmaralištem ili poslije, da odmorite umorne noge uz šolju kafe. Obišao sam mnogo kafića u Daejonu tražeći onaj s posebnom atmosferom, ali mjesta gdje možete sjediti s prirodom doslovno pored sebe — takvih nema mnogo. Ovdje to možete.

Sljedeći put dolazimo ljeti. U Jangtaesan pun gustog zelenila, na isto mjesto ćemo sjesti i naručiti isti latte. Samo ćemo ovaj put naručiti dva slana kruha — i uživati u ovom bajkovitom kafiću od brvana skrivenom u šumi.

Osnovne informacije o kafiću Coffee Interview Jangtaesan

Ovaj tekst je originalno objavljen na https://hi-jsb.blog.